MOST je skupina provincijalaca, diletanata, smušenjaka koji “ne vide o čemu se radi”, rekao bi pokojni predsjednik Franjo Tuđman.
Počelo je, počelo. Zoka na odlasku odlučio je još malkice povećati nezaposlenost podizanjem granice ispod koje se plaćanje rada kažnjava. Toliko o “širenju prostora sloboda” na koje se pozivao u ove četiri užasne socijalističke godine. No dobro, to je tridesetak kuna, ništa s obzirom na sve što nas je zapalo dosad.
Recimo iskreno: MOST je skupina provincijalaca, diletanata, smušenjaka koji “ne vide o čemu se radi”, rekao bi pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Narančasto-plavi vragovi, rekao bih ja. MOST je uspješno obuhvatio populističko dodvoravanje, mikro-fašističke tendencije u narodu (papagajenje o “stručnosti” i “poštenju”). MOST je zadivio sitnog birača svojim mantranjem o smanjenju plaće zastupnicima i ministrima. Kažu, neka dijele patnju naroda. Kako patetično. Zato smo i tu gdje jesmo, jer još od 1945. godine beatificiramo siromaštvo, jad i bijedu, hranimo zavist a potpirujemo glupavi i protuprirodni asketizam. Malo tko zapravo želi da u Hrvatskoj “bude bolje”. Komunisti, mlako i nedovoljno uvođenje kapitalizma 90-ih, Račanovo brljavljenje, Sanaderov populizam, i Zokino divljanje su nas zaljubili u neimaštinu. Mnogi Hrvati ju jednostavno vole i njom se ponose.
Recimo iskreno također i: Tomislav Karamarko je, štogod tko mislio, svježe lice. Bio je MUP, vrlo uspješan, tih, i efikasan. Taman kako treba. Bavio se poslovima koji su suštinski suprotni populizmu. Možda je najsvjesniji problema u kojima se nalazimo. Mrzi ga se, a kada se u “narodu” toliko mrzi nekoga ni krivog ni dužnog, to budi optimizam. Čovjek je potpuna suprotnost Obami, tom elokventnom štetočini. Tomislav Karamarko je možda najiskreniji antikomunist na političkoj sceni. Ne robuje populizmu, i šteta je što nema veći say u novoj konstelaciji.
Scenarij koji bi bio odličan zamišljam kao metafrazu Vučićevoj kamčenja novih izbora u 2014. godini, gdje je potukao Dačića i SPS. Tako nešto priželjkujem i kod nas, da se HDZ i Orešković riješe samodopadnih nesposobnjakovića iz MOST-a i preuzmu glavninu odgovornosti, recimo za godinu dana. Dotad ćemo, osim u hiperpoludjeloj oporbi u liku Milanovića, kočničare reformi imati i u vlasti.
