Vlada bi javnosti do kraja tjedna trebala prezentirati model otkupa dionice od strateškog partnera u naftnoj kompaniji – mađarskog MOL-a.
Poznata je jedino informacija da Vlada ne namjerava povećati javni dug tom transakcijom, a sam model se i dalje razrađuje.
Moguća je i opcija, piše Večernji list, osnivanja nove tvrtke koja bi bila kupac dionica, a kojoj bi suvlasnici bili širok krug javnih tvrtki, ali institucija, koje imaju slobodnog novca, odnosno gotovine za ulaganje u Inu.
Ovo je tek jedna od opcija, a o cijeni je prerano govoriti dok MOL ne odluči hoće li i za koliko prodati 49, 08 % dionica.
Oni s iskustvom Vladi sugeriraju da osmisli nekoliko modela pa da s investicijskim stručnjacima odluči koji je najkvalitetniji.
Ne namjeravaju povećati javni dug
Kako piše Večernji list, Vlada zasigurno neće dizati kredit za kupnju dionice Ine jer bi time povećala javni dug, a za portal su financijski krugovi potvrdili da se o potencijalnom kreditu nisu raspitivali čak ni u investicijskim bankama poput Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvitak.
Kada se spominju transakcije većih razmjera, uvijek se kao potencijalne partnere vidi i obvezne mirovinske fondove, ali u njihovim krugovima uvjeravaju da ih Banski dvori nisu kontaktirali u vezi s Inom.
Podsjetnik: četiri obvezna mirovinska fonda i jedan dobrovoljni mirovinski fond drže u svojim rukama 430.710 dionica Ine, odnosno 4,31 % udjela.
Maksimalno u transakciju preuzimanja Ine mogu plasirati oko 1,65 milijardi kuna
Zakon ih ne ograničava da ulože više novca, ali im postavlja gornju granicu na ulaganje od maksimalnih 2 posto ukupne imovine društva. Budući da je imovina obveznih mirovinskih fondova u ovom trenutku dosegnula 82,7 milijardi kuna, maksimalno bi u transakciju preuzimanja Ine mogli plasirati oko 1,65 milijardi kuna.
To je zakonski limit, što ne znači da će se ikakav novac iz mirovinske štednje preliti u dionice Ine jer je eventualna odluka o takvom poslovnom potezu daleko od realizacije. Zato kao opcija ostaje osnivanje SPV tvrtke (single project venture), odnosno nove tvrtke u koju bi kao suvlasnici ušli svi zainteresirani za otkup dionica Ine.
Spominju se HEP, Janaf, Plinacro, ali i druge državne tvrtke, a dio izvora spominje i neke tvrtke iz privatnog sektora. Sličan model imao je na umu i bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak kada je spominjao mogućnost vraćanja Ine u hrvatske ruke.
Vlada bi mogla uključiti i financijskog strateškog partnera koji bi preuzeo do 25 % tvrtke. I dalje bi tako Hrvatska imala većinski paket dionica Ine, ali bi imala i dovoljno novca za isplatu Mađara.
Dogovor s MOL-om oko cijene
Presudno je, kažu u investicijskoj zajednici, dogovoriti s MOL-om cijenu koju bi hrvatska strana mogla platiti, a koja bi bila i na zadovoljstvo prodavatelja. Poznat je podatak da je u dva navrata kupnje 4,9 milijuna dionica Ine MOL utrošio oko 10 milijardi kuna, ali tek je nešto više od milijardu eura završilo u državnoj kasi.
Tržišna vrijednost Ine u srijedu je dosegnula 32 milijarde kuna, ali na temelju tržišne cijene postignute na iznimno malom broju transakcija. Samo 336 dionica Ine od ukupno 10 milijuna dionica bilo je predmet trgovanja u srijedu pa je skok cijene nerelevantan.
Inom se, iako je dioničko društvo, gotovo i ne trguje što pokazuje i podatak o broju dionica kojima se trgovalo i ukupnom volumenu trgovine u posljednjih godinu dana. Vrijednost dionica je varirala od 2500 kuna do 3200 kuna, ali prodano je samo 3518 dionica, što je 0,035 % ukupne kompanije, čime je ostvareno nešto više od 10 milijuna kuna prometa na Zagrebačkoj burzi.
Posljedica je to činjenice da je na slobodnom tržištu manje od 180 tisuća dionica.
