Most nije zadovoljan dosadašnjim kandidatima za čelnu osobu MUP-a, traži stručnu osobu koja može odmah pokrenuti reforme i biti brana svakoj zlouporabi…
MUP se u posljednje vrijeme pojavljuje kao najatraktivnije ministarstvo u pregovorima oko nove vlade. Izjave glasnogovornika MOST-a Nikole Grmoje i samog Bože Petrova svjedoče o njihovoj namjeri da na čelo tog ministarstva dovedu čovjeka koji je stručan, pošten, koji nije povezan s nikakvim interesnim skupinama ili sumnjivim kapitalom, koji se dokazao u protukorupcijskim i protukriminalnim operacijama. Zato je informacija da u MOST-u ozbiljno razmišljaju za novog ministra unutarnjih poslova nominirati generala Željka Sačića, ratnog načelnika specijalne policije MUP-a, nekadašnjeg pomoćnika ministra unutarnjih poslova, general bojnika Hrvatske vojske sa najvišim policijskim zvanjem, iznenadila samo neupućene, ali ne i one koji ovih dana aktivno sudjeluju u pregovorima o sastavljanju nove vlade.
Nakon što su se u javnosti pojavila mnoga imena, od Ivice Tolušića i Joška Morića, pa sve do samog Nikole Grmoje, ova vijest je dočekana sa pravim oduševljenjem. Svi s kojima smo razgovarali smatraju da je to do sada najbolje rješenje ukoliko se uistinu žele provesti najavljene reforme i osloboditi MUP od bilo kakvog političkog utjecaja. Sačić je jedan od rijetkih ljudi sa strukom, znanjem i iskustvom najvišeg ranga, a njegova životna vjerodostojnost najbolji je jamac da će obnašati tu dužnost uspješno i bez podlijeganja bilo čijim pritiscima.
Podržavaju ga i branitelji
S ovim bi se rješenjem, navodno, izašlo i ranije, no očekivao se konačni pravorijek DORH-a u svezi sa dugogodišnjim istragama koje su protiv Sačića forsirane još od ranih dvijetisućitih godina. Sada, kada je DORH konačno odustao od bilo kakvog kaznenog progona protiv njega u vezi sa zločinom u Gruborima i skinuta svaka stigma s njegova imena, na njega se obratila pozornost kao na možda najboljeg mogućeg ministra unutarnjih poslova. Izgleda da su se stekli su se svi uvjeti da Hrvatska konačno dobije ministra unutarnjih poslova koji neće podlijegati ničijim pritiscima, ni politike ni kriminala, a da istovremeno čovjek koji je zbog svoje odanosti Hrvatskoj progonjen dobije zasluženu satisfakciju. Mnogi među braniteljima su uvjereni da bi njegovo imenovanje istovremeno blagotvornije djelovalo na čitavu braniteljsku populaciju od imenovanja Miodraga Deme ili Žejka Dilbera na čelo MORH-a. Jer Sačić je čovjek s kojim se identificiraju mnogi branitelji, čovjek koji je kraj rata dočekao s ratnim stažem od maksimalnih 2156 dana u borbenom sektoru, čovjek koji je na mjestu šefa kriminalističke policije napravio reforme i „pospremio“ u zatvor „zločinačku organizaciju“ i čovjek kojega nitko nikad nije prozvao za neku osobnu korist. Osim toga Sačić je magistrirao na temi „primjena tajnih metoda praćenja i prisluškivanja u raskoraku između zaštite ljudskih prava i nacionalne sigurnosti“, a upravo je ovo potonje u središtu javnog interesa posljednjih dana. Nakon što je bez minimuma osnovane sumnje prikazan kao vinovnik zločina u Gruborima, na svojoj je koži osjetio stravične posljedice zlouporabe policije, represivnih i kaznenopravnih organa na pojedince i njihove obitelji i najbolji je jamac da se to u budućnosti neće događati. Pored u medijima navedenih kandidata, koji su redom eksponenti grupacija koje traže zaštitu svojih aktivnosti za Sačića se može reći upravo suprotno: on nije eksponent nijedne političke, stranačke ili tajkunske grupacije nego upravo idealan kandidat koji u potpunosti korespondira sa načelima koje je iznio MOST. Naš sugovornik iz MOST-a tvrdi da njegovo imenovanje nije sigurna opcija, ali da nitko ne može biti izabran tko nema barem slične reference.
HDZ-ov uvjet
HDZ je, navodno, spreman to prihvatiti pod uvjetom da Sačić povuče kaznenu prijavu protiv Karamarka, Milijana Brkića i Olivera Grbića, koji su zlorabili svoje dužnosti kako bi pod svaku cijenu napravili održivu konstrukciju kojom bi ga teretili za ratni zločin, te natjerali da tereti generala Mladena Markača. No ta očekivanja se nisu ispunila. Sačić, koji je pred Haaškim sudom svjedočio svega nekoliko tjedana nakon izlaska iz hrvatskog pritvora, odbio je lažno teretiti bilo koga, iako svjestan da policijsko pravosudni sustav u Hrvatskoj radi toga na sve načine pokušati natovariti optužnicu na njegova leđa. Podsjetimo, istraga o Gruborima započela je pred županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku još 2001. Četiri godine kasnije (2005.) mediji su pisali kako bi protiv Ivana Jarnjaka, predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Haag zbog toga mogao podignuti optužnicu. Nacional tih dana navodi da bi, ukoliko do toga dođe, proces protiv Jarnjaka bio ustupljen hrvatskom pravosuđu. Tada još nismo znali ono što ćemo saznati tek desetak godina kasnije – da je Ivo Sanader iskoristio „svog jockera“ kod Carle del Ponte i isposlovao da se Jarnjaka ne procesuira jer mu „treba kao glavni tajnik“.
Članak u cijelosti pročitajte na portalu dnevno.hr.
