Plenković je ostvario i zapaženi uspjeh na lokalnim izborima 2013. godine u Gradskoj četvrti Črnomerec.
Sada je konačno i potvrđeno ono o čemu se već mjesecima raspravljalo među hrvatskim, ali i međunarodnim političkim elitama: Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukoliko želi nastaviti postojati pod ovim imenom i ideologijom, nužan je što hitniji zaokret i udaljavanje od radikalne retorike i politike i što je najvažnije: sumnjivih političkih kadrova koji su na kraju, samog Karamarka doveli do pravog političkog samoubojstva nakon petogodišnjeg članstva u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Šačica oportunista bez posebnih akademskih i političkih referenci okružili su nekad prvog čovjeka obavještajnih agencija, a danas još jednog propalog HDZ-ovog predsjednika koji doslovno broji svoje posljednje sate na stranačkom čelu jer od tamo ili odlazi milom – što do sada nije uspjelo niti jednom bivšem ( živućem) šefu HDZ-a – ili onako kako to biva kada stranka shvati da unatoč onom ‘demokratska’ u svome nazivu, služi kao mjesto čašćenja i zadovoljavanja potreba jednog pojedinca i njegovih ‘odabranika’.
Iako je mogao učiti iz pogrešaka Ive Sanadera i Jadranke Kosor, Karamarko na potpuno krivi način procjenuje političku situaciju unutar HDZ-a, zabija nož u leđa Milijanu Brkiću, okreće leđa političkom veteranu Vladimiru Šeksu, a zaboravlja na sljedeće: upravo s njegovim likom i djelom na čelu HDZ-a, dio predsjedništva i ostalih istaknutih članova stranke, nikako se i nikada nije mogao pomiriti. Upravo zato ne treba čuditi što je Karamarko imao jedan od onih mandata u kojem je doslovno, svaki dan vodio neke nove bitke te se borio s ambicijama i planovima određenih stranačkih frakcija za koje se, barem na trenutak, pomislilo kako su se smirile i to od trenutka kada je redove stranke napustio dr. Drago Prgomet, jedan od Karamarkovih najvećih stranačkih protivnika te osoba za koju se tvrdi kako je predvodila glavnu i najjaču struju protiv njega i njegovih ljudi.
Dobri odnosi Plenkovića i Prgometa
Međutim, Prgometovo izbacivanje iz stranke bila je zajednička boljka glavnog stranačkog operativca Milijana Brkića i EU parlamentarca, sada izglednog Karamarkovog nasljednika, Andreja Plenkovića. Naime, Brkić je Karamarku itekako zamjerio Prgometovo izbacivanje jer je smatrao kako je političar njegovog kova stranci itekao potreban zbog glasova desnog centra, dok je Plenković s druge strane, šefu HDZ-a zamjerao ništa nego ušutkavnje svih onih koji se ne slažu s njegovim idejama i stavovima. Nije tajna kako su Plenković i Prgomet u vrlo dobrim odnosima, a često su se konzultirali i oko važnih političkih odluka.
Ovu činjenicu, kao i glasine da je upravo Plenković profil osobe koja bi HDZ konačno, od doba Ive Sanadera, mogla dovesti do premoćne pobjede na izborima, vrhuška HDZ-a predvođena Karamarkom ovom EU parlamentarcu to nikada nije mogla ”oprostiti” pa su mu tako zabranjivali medijske istupe u bilo kojem obliku bez prethodnog odobrenja stranke.
Prema tvrdnjama naših izvora, Plenkoviću je bilo zabranjeno i davanja izjava za medije i u izbornoj noći posljednjih parlamentarnih izbora. Posebna objašnjenja zašto je tomu tako, ovaj EU parlamentarac koji je ujedno i veliki miljenik europskih pučana, nikada nije dobio iako je razlog, slutio i sam.
Miljenik Vladimira Šeksa
S druge strane, instaliranje Plenkovića na mjesto šefa stranke, stara je ideja HDZ-ovog političkog veterana Vladimira Šeksa kojem se Tomislav Karamarko, također zamjerio. Prema tvrdnjama mnogih, upravo on smatra kako će Plenkoviću ići na ruku ono što se donedavno činilo kao nedostatak: neuključenost u unutarnja zbivanja, međunarodna karijera, ali i neopterećenost u suradnji s drugim političkim opcijama.
Međutim, čini se kako veza Plenković – Šeks ima puno dublje korijene nego što se čini. Naime, prisjetimo li se posljednjih unutarstranačkih izbora HDZ-a na kojima se između ostalih, kandidirala i bivša premijerka Jadranka Kosor, upravo je Andrej Plenković bio jedna od Kosoričinih ključnih karti u bitci za još jedan mandat na čelu HDZ-a.
Naime, Plenković je bio kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a upravo u timu Jadranke Kosor, a Vladimir Šeks, glavom i bradom, bio je ključna osoba koja se žestoko zalagala za pobjedu Jadranke Kosor i njezina tima.
Osim što odlično odrađuje posao u EU parlamentu, uživa prilično visoku javnu potporu (EU izbori) i miljenik je medija, koji svaki njegov istup stavljaju u pozitivan kontekst. Na tom putu, ako se na njega krene, Plenković ima potporu Gordana Jandrokovića koji se u posljednje vrijeme itekako distancirao od Tomislava Karamarka, a koji je upravo nakon odlaska Jadranke Kosor ojačao svoj utjecaj u stranci. Uostalom, upravo je na poziv Jandrokovića Plenković svojevremeno ušao u Vladu Jadranke Kosor kao državni tajnik za europske integracije.
Plenkovićev trijumf na lokalnim izborima
Osim što obnaša već drugi mandat u Europskom parlamentu, Plenković je ostvario i zapaženi uspjeh na lokalnim izborima 2013. godine u Gradskoj četvrti Črnomerec. Podsjetimo, Andrej Plenković bio je nositelj liste HDZ-a za Vijeće gradske četvrti Črnomerec, a stranka je osvojila pet mandata. S koalicijskim partnerima dogovorena je nova većina s ukupno 9 od 15mandata u Vijeću. Ovim izborom za vijećnika Plenković je nakon državnog i europskog mandata osvojio i lokalni predstavnički mandat. Na Črnomercu živi 38.546 stanovnika, a HDZ s partnerima ima vlast i u 5 od 8 novoizabranih mjesnih odbora.
Upravo zato, ukoliko Plenković postane predsjednik HDZ-a, bit će zanimljivo gledati na koji način će kadrovirati GO HDZ-a Grada Zagreba čije si je vodstvo već utabalo puteve u zagrebačkom parlamentu, iako doduše, akutalni HDZ-ov predsjednik Skupštine Andrija Mikulić na ovu funkciju ne zasjeda zahvaljujući zavidnim rezultatima na lokalnim izborima, već spletom čudnih i sumnjivih političkih igara.
Na koncu, način na koji će Plenković kadrovirati metropolu odrazit će se već na lokalnim izborima 2016. godine. Drugim riječima, postavlja se pitanje hoće li Plenkovićevi izvući iz sjene svoje kadrove koji već tri godine u tišini obavljaju svoje poslove unutar vijeća gradskih četvrti te na taj način, u Zagreb konačno dovesti HDZ-ovog gradonačelnika, odnosno prekinuti spekulacije o tome kako je HDZ u gradu Bandiću samo fiktivna oporba zbog čega se već godinama, u Zagrebu događaju tek one tzv. kozmetičke promjene. Pred njime je zato veliki test koji će ujedno i pokazati njegove stvarne namjere, način na koji će voditi HDZ i na kraju, predstavlja li njegovo dovođenje na čelo stranke zaista preokret i modernizaciju stranačke politike, ali i njezinog izravnog i neizravnog djelovanja u svim društvenim sferama.
