Tim mladih i ambicioznih kreativaca, većinom još uvijek studenta pokrenuo je briljantan projekt pod nazivom Organ Vida. Naime, riječ je o međunarodnom festivalu fotografije koji je ujedno i jedini festival suvremene dokumentarne fotografije na području Jugoistočne Europe koji će se ove godine u Zagrebu održati po sedmi put! Osim što je to dobra vijest sama po sebi, ove godine uvode jedan novitet koji je stvarno drugačiji od svega što su naši festivali radili.
Što je to crowfunding kampanja te kako možete podržati ove mlade i kreativne ljude, saznali smo iz razgovora s Medinom Rešić, voditeljicom kampanje koja nam je otkrila kako svi sudionici projekta rade na volonterskoj bazi jer kako kaže, daju sto posto ode sebe jer vole ovaj posao.
Fotografi, grafički dizajneri, arhitekti, novinari, povjesničari umjetnosti, kustosi, event mangeri – svi oni čine cijelu organizaciju koja je potrebna da bi se producirao jedan fotografski festival.
”Želimo pružiti mladim fotografima platformu na kojoj bi se približili kako hrvatskoj, tako i međunarodnoj umjetničkoj sceni”
1. Ovo je prvi put da se jedan hrvatski festival financira crowdfunding kampanjom. Možete li nam reći nešto više o ovakvim kampanjama?
Mislim da je najbolje objasniti na samom primjeru naše kampanje. Sama činjenica da nam je iz godine u godinu sve teže prikupiti dovoljno sredstava za realizaciju međunarodnog festivala dokumentarne fotografije potaknula nas je da ih po prvi puta pokušamo prikupiti na platformi za crowdfunding. Platforma radi na principu donacija, na način da mi predstavimo ideju za festival, plan realizacije festivala te na što će se potrošiti skupljeni iznos. Ovisno o visini donacije, naše podržavatelje nagrađujemo fotografskim radionicama, festivalskim katalogom, Startasicama, potpisanim fotografijama finalista natječaja Granice, majicama, torbama, individualnih tura po izložbama festivala, te 4 dana Zagreba i večera sa finalistima i ostalim gostima festivala. Iznos najmanje donacije je $1 CAD (5,50kuna). Kampanja traje 30 dana, a preostalo je manje od 48 sati. Ako ne skupimo iznos u ciljanom roku, novac se vraća podržavateljima. Mi smo sveli naše troškove na minimum te smo razradili poseban dijagram koji prikazuje na što se sredstva troše. Kickstarter ima značajnu reputaciju u medijima zbog kvalitete projekata koji se tamo prijavljuju, a poglavito zbog svoje restrektivne politike procesa odobravanja prilikom prijave.
2. Jeste li obratili ministarstvima ili nekoj drugoj instituciji za financijsku pomoć?
Za pomoć se obraćamo svima, i ministarstvima i gotovo svim ambasadama jer svake godine dovodimo veliki broj inozemnih umjetnika i stručnjaka iz područja fotografije. Ministartsvo kulture, Grad Zareb i Turistička zajednica nas podržavaju financijski i na tome smo zahvalni, ali iznosi su nedostatni za pokrivanje produkcije jednog festivala koj iz godine u godinu raste, a budžet praktički ostaje isti. Mediji su nas prozvali žrtvama vlastitog uspjeha. Stanjem u zemlji nailazimo na puno odbijenica. Međutim imamo neke manje sponzore iz privatnog sektora, ali definitvno bi bio potreban jedan veliki koji bi mogao prigriliti festival i puno jasnije iskomunicirati stvar i s kojim bi i promocija festivala bila veća.To je bio još jedan od razloga zašto pokrenuti Kickstarter. Svatko od nas pristupa produkciji festivala kao svom osobnom projektu jer smo svjesni vrijednosti ovog projekta. Ono što mi želimo je da Hrvatska ima i dalje kvalitetan, prepoznatljiv i međunarodno priznati festival fotografije kojim se može ostvariti međunarodna suradnja, predstavljanje hrvatske fotografije u svijetu i one svjetske u Hrvatskoj.
3. Mislite li da je javnost senzibilizirana prema fotografiji kao umjetnosti, odnosno percepira li ju na taj način?
U svijetu, u sredinama koje su rano prihvatile fotografiju, ona je odavno priznata kao umjetnost i to je pitanje o kojem se više ne raspravlja. Kako je naša sredina relativno kasno prihvatila fotografiju kao umjetnost, teže ju je afirmirati, potrebni su tu i kustosi i kritičari uz same umjetnike. U svijetu pa tako i zadnjih godina kod nas fotografije se studira na umjetničkim akademijama, ali edukacija je ključni moment stvaranja publike, kao i tržište fotografije koje u Hrvatskoj ne postoji. Fotografija se izlaže u galerijama i muzejima, organiziraju se festivali diljem svijeta gdje se educira, predstavlja, kritizira fotografija. Samim time mislim da nije ništa manje važna od filma, kojem je najbliža, ili bilo koje druge umjetnosti.
[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Želimo progovarati o aktualnim, društveno-političkim i osobnim pitanjima u svijetu, potaknuti kritičko razmišljanje i osvješćivanje kroz medij fotografije. Fotografija je ta koja ima moć promijeniti nešto, napraviti akciju.”[/box]
”Želimo približiti Ex-YU fotografiju svijetu te dovesti svjetsku fotografiju u Ex-YU”
4. Koliko je mladima u Hrvatskoj teško pokretati i održavati ovakve projekte?
Otvoreni smo, mladi i liberalni, a kroz razne projekte želimo pokrenuti bolji i sigurniji život u Hrvatskoj. Velika većina nas mladih odlazi u svijet jer nam ovdje nije dobro, ali nije ni vani bajno. Za ono što želiš treba se potruditi. Sjesti i raditi. Mnogo nas je u Hrvatskoj koji razmišljamo na takav način, želimo promjeniti budućnost mladih u državi. Ne želimo odljev mozgova, želimo da se potiče kvalitetna edukacija, te poslovne mogućnosti. Sada smo u EU, što nam otvara mogućnost za bolju komunikaciju sa zapadnom Europom, i to je već veliki korak.
5. I na krau, što je krajnji cilj ovog projekta?
Želimo progovarati o aktualnim, društveno-političkim i osobnim pitanjima u svijetu, potaknuti kritičko razmišljanje i osvješćivanje kroz medij fotografije. Fotografija je ta koja ima moć promijeniti nešto, napraviti akciju.
Cilj ovog projekta je kroz predstavljanje, izlaganje i radionice priznatih međunarodnih autora utjecati na jačanje kritičke misli i afirmaciju fotografske kulture u Hrvatskoj, kao i educiranje, razmjenu informacija i iskustava međunarodnog karaktera te realizacija partnerstava, unaprijeđenje znanja stručne i šire publike te krajnjih korisnika. Predstavljanje suvremenih domaćih i svjetskih fotografa/kinja putem predavanja, panela, razgovora, radionica, sudjelovanja umjetnika u multilateralnim programima, umrežavanje i suradnja na regionalnoj i međunarodnoj razini, Otvaranje suradničkog kanala između privatnog sektora i aktera suvremene umjetnosti i kulture. Težimo tome da fotografija u Hrvatskoj bude priznata kao što jest u svijetu. Da postoje muzeji fotografije, fotografski centri, prostori za fotografe i njihove klijente, bolji uvijeti za rada na fakultetima. Možda i časopis opet jednog dana zaživi. Želimo približiti Ex-YU fotografiju svijetu te dovesti svjetsku fotografiju u Ex-YU.
6. Mislite li da se udruge u Hrvatskoj financiraju na dovoljno transparentan i pravedan način?
U taj segment ne bi previše ulazila, ali činjenica je da je će novi Zakon u odrugama puno stvari vratiti kontroli i da će udruge puno transparentnije raditi pogotovo kada se govori o dodjeli gradskih i državnih prostora.
