Obvezna ugradnja razdjelnika svoje rješenje neće dobiti do kraja 2016. godine.
Prema posljednjim informacijama, iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike kažu da će od početka iduće ogrjevne sezone – 15. rujna 2017. godine – definirati zakonske podloge, modele i pravilnike kojima će se riješiti otvorena pitanja u toplinarstvu.
Tako su prije desetak dana iz ministarstva poručili da će novi zakon riješiti problem, a dotad se građane neće kažnjavati. Tom su objavom dali do znanja da se do tada odgađa obveza ugradnje razdjelnika topline za zgrade do 70 stanova, koja se prema Zakonu o tržištu toplinskom energijom treba obaviti do kraja ove godine.
Međutim, očito je da će se o razdjelnicima i njihovoj svrsi nastaviti rasprava, piše Glas Slavonije.
Studiji isplativosti u inozemstvu
U Udruzi za zaštitu potrošača “Razdjelnici topline” ponudili su svoje viđenje problema.
Tako zanimljivim podacima u svom završnom radu na MBA studiju barata Ljiljana Mrkonjić, tajnica Udruge za zaštitu potrošača.
Prema podacima, primjerice, Finci i Šveđani, inače druga i treća zemlja u Europi po potrošnji energije (Hrvati su na začelju), u 2014. i 2015. godini napravili su studije isplativosti koje su pokazale da se u 99 % postojećih višestambenih zgrada u Finskoj ugradnja individualnih mjerila ne isplati jer pojedini stanar jako malo može utjecati na ukupnu potrošnju zgrade, a ugradnja kalorimetara ili razdjelnika donosi toliko visoke troškove koje nije moguće pokriti uštedama energije koje bi se ostvarile promjenom ponašanja stanara”.
[box type=”info” align=”” class=”” width=””]U Finskoj se 87 % kućanstava grije na zajedničko centralno grijanje, a u Hrvatskoj tek 10 ili 11 %.Razdjelnici su, osim u Hrvatskoj, obvezni još samo u Sloveniji, Italiji, Bugarskoj i Rumunjskoj.[/box]
Ljiljana Mrkonjić istaknula je da su Švedska i Danska emisiju ugljičnog dioksida (CO2) smanjivala u proteklih 25 godina na način da su povećavale udjel kućanstava koja se griju preko daljinskog centralnog grijanja.
Mrkonjić dodaje da su mijenjali samo vrstu goriva koje toplane koriste za zagrijavanje tih domaćinstava, zamjenujući ugljen alternativnim izvorima poput drva, biomase, drvne sječke, otpada ili otpadnih ulja te tako smanjivale emisiju CO2.
Nadalje, studije su pokazale da se zavrtanjem ventila na radijatoru zbog razdjelnika teško može uštedjeti više od 10 do maksimalno 20 % potrošene energije, što nije, prema konačnoj ocjeni, dovoljno da bi se investicija u razdjelnike i plaćanje očitavanja isplatili.
Stoga, u mnogo hladnijim zemljama koje imaju puno više korisnika centralnog grijanja došli su do sljedećeg zaključka: razdjelnici im ne bi bili ni od kakve koristi.
Raspad sustava centralnog grijanja?
Hrvatska je također napravila izradu studije, a za resorno ministarstvo kao naručitelja to je napravio Energetski institut Hrvoje Požar.
Oni su, naime, proveli analizu u 56 zgrada s oko 4 000 stanova u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Vinkovcima, Vukovaru, Karlovcu, Samoboru, Velikoj Gorici i još nekim manjim gradovim u kojima postoji centralno grijanje iz toplana ili kotlovnicama.
Prema rezultatima je, zahvaljujući razdjelnicima, ostvarena ušteda topline od gotovo 30 %. Međutim, u udruzi “Razdjelnici topline” spremni su to osporiti iz razlog što studija nije javno objavljena, i zbog su do tog materijala u udruzi došli iz “svojih” izvora. Prema analizi smatraju da u studiji nigdje ne stoji da su zgrade uštedjele 30 % energije godišnje jer je promatrano razdoblje bilo – samo pet mjeseci, a godišnje je to znatno manje.
Nadalje, u pitanje se dovodi i odabir zgrada, a mišljenja su kako je riječ o biranim zgradama koje nisu reprezentativan uzorak.
“Učinak nasilnog uvođenja razdjelnika Hrvatskoj je takav da se sve više potrošača želi potpuno isključiti iz sustava centralnog grijanja ili, pak, onemogućeni u želji da se isključe, prelaze na grijanje preko ostalih izvora, uglavnom struje ili plina”, kaže Mrkonjić i dodaje da se to sve može podvesti pod uštedu energiju.
Za nju to predstavlja raspad sustava centralnog grijanja i propast cijene takvih stanova, koji su preko noći “od komfornih” postali stanovi “bez grijanja”.
