Ogroman broj izbjeglica i način na koji su dočekane u Hrvatskoj gledao je cijeli svijet.
Dok su sve oči bile uprte u nastalu situaciju, naša država pokazala je humano lice, nesebičnost i solidarnost. Brojni stanovnici područja u kojima je došlo do priljeva volontirali su i pomagali ovim ljudima koliko su mogli. U televizijskim emisijama smo gledali priloge u kojima se oni zahvaljuju Hrvatskoj, jer ih je dočekala raširenih ruku i otvorena srca. Tako je i Međunarodni Crveni križ pohvalio našu zemlju koja ni jednu osobu nije ostavila gladnu i žednu.
No, ovakve situacije ponekad znaju biti poprilično zbunjujuće, ali nerijetko iz ljudi izvuku ono najgore, u prilog tome ide status koji je na Facebook profilu napisao novinar s Bliskog Istoka koji živi i radi u Zagrebu.
On se osvrnuo na nastalu situaciju koja je za njega postala itekako konfuzna i dobio potporu drugih koji se osjećaju poput njega. Njegov status prenosimo u potpunosti:
“Toliko je stvorena negativna atmosfera od nekih političara o priljevu imigranata, da mi je jedan policajac u civilu u velikogoričkom kafiću ne znajući tko sam rekao marš iz Hrvatske i vrati se od kuda si došao. Moram priznati da ovih dana nije lako biti čovjek sa Bliskog istoka i druge boje kože. U Austriji su me policajci htjeli ukrcati u vlak za Minhen dok sam izvještavao o krizi imigranata. Na graničnom prijelazu Harmica su me napali imigranti kada sam pokušao prijeći na slovensku stranu misleći kako se pokušavam preko reda domoći “obećane zemlje”. U oba slučaja spasila me novinarska akreditacija. Kada god susretnem policajca u gradu on me obavezno legitimira. Tužno je i žalosno da u svom gradu Zagrebu hodam sa akreditacijom oko vrata kako ne bih imao neugodnosti zbog svog porijekla i pitam se kuda ide ovaj svijet?!”
U komentaru ispod fotografije stoji: “Istina i tužno…30 godina života u Hrvatskoj ode zbog boja koža…”. Dok Marija kaže “puno je više ljudi koji ne misle tako budi nam samo živ i zdrav”. Dejan se nadovezao riječima “policajci u civilu” u nekoj birtiji i nisu baš mjerilo kulture nekog naroda pa se ne brini jer mi ostali nismo u toj skupini”.
