Radi se o izumrlim vrstama, Dramaljskom lavu i Zagrebačkom kitu.
Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 12. listopada dvije nove prigodne poštanske marke nazvane Paleontologija s motivima dramaljskog lava i zagrebačkoga kita. Marke su izdane u zajedničkom arčiću od 8 maraka, a nominalna vrijednost obiju maraka je 5 kuna.
Naklada ovog prigodnog izdanja iznosi 100 000 primjeraka po motivu, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Autor maraka Paleontologija je Zlatko Keser, akademski slikar iz Zagreba. Žig prvog dana bit će u uporabi 12. i 13. listopada u Poštanskom uredu 10101 Zagreb, Jurišićeva 13. Nove prigodne poštanske marke mogu se, kao i sve ostale poštanske marke, kupiti i putem interneta, u internetskoj trgovini Hrvatske pošte www.epostshop.hr.
Dramaljski lav (Panthera leo fossilis, REICHENAU, 1906.)
U jami Vrtare male pokraj Dramlja na dubini od tridesetak metara ekstrahirana je i prikupljena iz špiljskog sedimenta bogata građa fosilnih kostiju. Među brojnim i dobro očuvanim kostima ističu se fosilni ostatci lavova i medvjeda. Posebnost su lokaliteta fosilni ostatci špiljskih lavova, izumrle vrste koja je živjela u Europi i Aziji u srednjem pleistocenu. Do sada istražena građa upućuje na fosilne kosti triju odraslih mužjaka i jedne ženke.
Morfometrijske karakteristike zubi i ostalih skeletnih elemenata svrstavaju dramaljske lavove u srednjopleistocensku podvrstu Panthera leo fossilis. S dužinom tijela većom od 240 cm, što je 50 cm više od dužine današnjih afričkih lavova, ova je podvrsta najveća mačka koja je ikada do sada obitavala na području Europe i Azije.
Dramaljski lavovi svrstavaju se među najveće do sada otkrivene europske fosilne lavove. Potvrda srednjopleistocenske starosti dobivena je i metodom datiranja apsolutne starosti uranovih izotopa iz uzoraka fosilne lavlje kosti, s preliminarnim rezultatom starosti od oko 300 000 godina. Jama Vrtare male iznimno je vrijedan paleontološki lokalitet te je najvažnije nalazište srednjopleistocenskih sisavaca u Hrvatskoj.
Zagrebački kit (Mesocetus agrami, VAN BENEDEN, 1886.)
Fosilni ostatci zagrebačkoga kita otkriveni su u laporima iz podsusedskoga kamenoloma, koji potječu iz vremena sarmata prije otprilike 13 milijuna godina. Ostatke kita, koji su ležali u depou ondašnjega Narodnog muzeja, poslao je Gjuro Pilar na odredbu prof. Pierre-Josephu van Benedenu (1809. – 1894.), belgijskom zoologu i paleontologu.
Bile su to kosti stražnjeg dijela lubanje, različiti kralješci, dio čeljusti i slušnog aparata te fragment rebra – sveukupno 11 kostiju. U svojem djelu Une baleine fossile de Croatie, appartenant au genre Mesocete iz 1884. godine Van Beneden je pripisao ove kosti ostatcima kita iz roda Mesocetus. Kako je bila riječ o do tada nepoznatoj vrsti, nazvao ju je po Zagrebu – Mesocetus agrami. I tako je naš kit dobio ime, u slobodnom prijevodu zagrebački mezocet ili zagrebački kit.
Zagrebački kit, Mesocetus agrami, pripada izumrlom rodu kitova Mesocetus, porodici Balaenopteridae, podredu Mysticeti – kitovi usani. Na temelju fosilnih ostataka – stražnjeg dijela lubanje, gornje čeljusti, nepotpune donje čeljusti, desne nadlaktice, dijela desne podlaktice i trinaest kralježaka – zaključeno je da je zagrebački kit bio dugačak otprilike 6 metara, što upućuje na to da se radi o mlađem primjerku. Prema građi čeljusti, može se utvrditi da se hranio najvjerojatnije planktonom ili malim ribama.
