ISLAMSKA DRŽAVA PRIJETI NAM JAVNO! (kako je Vesna Pusić postala premijerka na jedan dan)

nacional.hr

Imamo li pravo ponašati se kao Tito i biti nesvrstani? A politička odgovornost? Zbunjujuće.

Burno ljeto u Hrvatskoj i to od samoga početka.

Vrelo i politički. Prvo susjedi Slovenci s direktnim i neskrivenim teritorijalnih pretenzijama,uhvaćeni u krajnje neeuropskom ponašanju. I ne daju se smetati, nastavljaju kao da se ništa nije dogodilo, kao da nije otkriven skandal prve vrste… Uz svesrdnu podršku našeg drugog susjeda, dobro nam poznatog, Srbije. Jednako iskrenog.

Sva sreća da smo pokazali kako smo u stanju, kada je problem doista ozbiljan, zatomiti stranačke interese i ponašati se odgovorno, makar bili na pragu izbora. I taman kada je trebao početi ležerniji dio ljeta, Hrvatska se našla u potpuno novoj situaciji o kojoj pišu svi svjetski mediji, oglašavaju se i podupiru nas utjecajni državnici, izražavaju nam žaljenje, mi se u toj zahtjevnoj situaciji u kojoj nema biranja strane, nismo snašli.


Dogodilo se nažalost, najvjerojatnije, ono čega se boje sve vlasti i svi građani neke države – prva žrtva našeg opredjeljenja. I kao da nismo na nju bili spremni. A naša vojska je godinama u Afganistanu i drugim ratištima, Islamska država prijeti nam javno. Sigurnosne službe ne kriju svoj rad na sprječavanju regrutacije.

Jesmo li morali biti bolje pripremljeni za prvi javni odgovor? Građani imaju pravo na jasne i nedvosmislene odgovore. Svi smo jedinstveni u potpori obitelji uz tračak nađe da je Tomislav živ. Mediji uglavnom odgovorni. Ili, bar puno odgovorniji nego smo to od njih očekivali. Građani ne preispituju političke odluke. Za sada. Mole se i katolici i muslimani. I BBB i Torcida. Ali, je li to dovoljno? Što moramo znati? Netko je morao progovoriti. Čini se da su jedino Crkva i Predsjednica diplomatski iskusna, reagirali ispravno, nadajući se kako je Tomislav živ, a poduzimajući sve da tako i bude.

S nestrpljenjem smo očekivali tiskovnu konferenciju Premijera, kada ju je već sazvao. Bila ja dvominutna. Kratka. Emotivna. Ali,da li je to dovoljno?

Držim da bi bilo ispravnije da su se, u ovoj fazi, oglasili samo nezavisni stručnjaci i analitičari, a predsjednik Vlade pričekao točnu informaciju pa građanima tek tada rekao što ćemo sada činiti! Od njega smo osim ljudskog, očekivali i politički stav. Kako dalje? Na što smo spremni? Preispitujemo li se?

Mijenja li moguća smrt nevinog čovjeka nešto u našoj vanjskoj politici? Osjetila se suzdržanost, gotovo povlačenje i oprez. Imamo li pravo ponašati se kao Tito i biti nesvrstani? A politička odgovornost? Zbunjujuće. Par dana nova tiskovna, ovaj puta ministrice vanjskih poslova. Bez novih informacija o našem sugrađaninu, ali zato politički potpuno jasna i nedvosmislena. Premijerska. Po tonu sasvim drugačija.

Može to biti i dopustivo koji put, ali je minimum, neobično…

Posebno u tako teškoj situaciji. Nije korektno prema građanima, koji imaju apsolutno pravo na odgovore slati potpuno različite poruke. Koja je sada naša državna politika i odgovor,ona Premijerova ili Vesne Pusić? Ili kako ih koji novinar prevede?

>>>  DOBAR VOJNIK NE MORA BITI I DOBAR POLITIČAR: Budući premijer potiho pohvalio mimohod, a aktualni zaboravio igrati muški…

>>> TRENUTNI MIR U SABORNICI PREKINUT ĆE VRLO VAŽNO PITANJE: Tko je PRVI tražio sjednicu?

>>> NIJE SAMO TUĐMAN CRTAO! Račan je u svom kabinetu crtao granice na salveti (bio bi to najskuplji paraf u novijoj povijesti)

Komentari

loading...
-->