“Razmišljao sam, ako već prolaze kroz moju domovinu, nešto moram učiniti. Stoga sam se odlučio fokusirati upravo na one najranjivije koji ostankom u Siriji ne bi puno doprinijeli. A to su upravo žene, djeca i starci koje besplatno prevozim od Bapske do kampa Opatovac – kazao je hrvatski branitelj iz Iloka koji “nije mogao izdržati pogled te djece”.
Časnik hrvatske vojske iz Iloka koji nema ni želju ni potrebu otkriti svoj identitet (podaci poznati redakciji), jedan je od onih koji se lomi kada u koloni vidi izmorenu djecu. Neka od njih su gladna, neka prljava, a većina spava na očevim ramenima ili u majčinim rukama:
“Bivši sam vojnik i kada je krenula cijela ova priča sa sirijskim izbjeglicama, nije mi bilo jasno kamo bježe ti vojno sposobni mladići. Naravno, cijela je Hrvatska zauzela stav, pa je došlo do podjele: za ili protiv puštanja izbjeglica preko granice. Ja također imam svoj stav koji sam vam djelomično i otkrio. Znači, napuštanje domovine i bježanje od njenog oslobođenja, meni kao branitelju nije sasvim jasno, a niti drago. Ipak, nisam htio gubiti vrijeme na činjenicu kako je muškaraca u bijegu znatno više nego žena i djece, nije mi se dalo razglabati o posljedicama i uzrocima iako sam ih bio svjestan. Razmišljao sam, ako već prolaze kroz moju domovinu, nešto moram učiniti. Stoga sam se odlučio fokusirati upravo na one najranjivije koji ostankom u Siriji ne bi puno doprinijeli. A to su upravo žene, djeca i starci koje besplatno prevozim od Bapske do kampa Opatovac”, kazao je hrvatski branitelj iz Iloka koji “nije mogao izdržati pogled te djece”:
“Znate li kako vas ta djeca gledaju? Teško mi je to definirati… Pogled pun očaja, želje za pomoći, pogled vlažan od suza. Ja se tome ne mogu oduprijeti. Jučer sam svojim golfom prevezao stotinjak ljudi i za oko su mi zapela dva mala djeteta koja sam gledao u retrovizoru… Bili su obučeni u medvjediće, imali su ta neka odjelca s kapom na kojoj su uši… Bili su premoreni i zijevali su. Njihova majka na engleskom pričala je kako su se prema njoj i njenim “medvjedićima” ponašali u ostalim državama kroz koje su prošli i neprestano se zahvaljivala Hrvatskoj. Bio sam ponosan, ispunjen i sretan – kazao je časnik hrvatske vojske koji na čast nije zaboravio ni u ovoj situaciji:
nastavak članka pročitajte na dnevno.hr
