Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim.
Njegovo ime na grčkome jeziku znači “kruna”, “vijenac”. Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, ‘kruna’). Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem.
Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga. Nakon što se on počeo braniti vijećnici su ga izveli izvan grada i pogubili ga kamenovanjem.
Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci (oruđe kojim je ubijen). Blagdan sv. Stjepana slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država. U pravoslavnim crkvama slavi se 27. prosinca, a ako se koristi julijanski kalendar, onda je to po gregorijanskom 9. siječnja.
Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj.
Slavi se kao prvi kršćanski mučenik za vjeru. Drugi dan Božića ide se u pohode i čestitanje rodbini, prijateljima i susjednima. – Još je jedan običaj preporučen na drugi dan Božića ili u božićno vrijeme: budući da su sve crkve u mjestu otvorene, roditelji vode svoju malu djecu u crkvu te im kod jaslica pokazuju i tumače događaj Isusova rođenja. To je za djecu izvaredan doživljaj.
