Kad zakaže državni aparat dobri smo vam i mi, “huligani”.
Koliko puta ste ih nazvali neškolovanima, klošarima, probisvijetima? Koliko puta ste im prišili naziv “antihrvata”, “orjunaša”, “udbaša”? Dok su oni gasili “požare” u Hrvatskom nogometu, vi ste te požare potpaljivali, dok su oni ukazivali na problem kriminala, vi ste kriminal štitili napadajući njih.
Tko su oni? Oni su nekoliko skupina idealista, beskompromisnih ljudi koji se ne mogu potkupiti, koji ne znaju odustati, neki ih zovu huliganima, neki navijačima, ali dokazali su da su prije svega ljudi velikog srca, koji gase požare dok odgovorni leže pod klimom. Štite kuće, sebe žrtvuju da bi pomogli drugome. Kada je njima trebala pomoć, većina nacije ih osuđivala, ali kad naciji treba pomoć oni su tu, bespogovorno se dižu na noge.
Dokazale su to poplave u Slavoniji, dokazale su to i nebrojne druge nepogode prilikom kojih su “huligani” ustali i pomogli svaki put kada je trebalo. Gdje su za to vrijeme vječiti dušebriznici i heroji nacije koje masa diže u nebesa? Nećemo ih prozivati, nije to cilj niti bit.
Ovaj narod se treba je*eno osvijestiti, a ovakve situacije daju im smjernice. Ako sad ne uvide tko je tu kad je najpotrebnije, tko s njima dijeli teret koji nose na leđima, tko je s njima i kad voda dođe do grla i kad gori pod petama, a po njihovu sreću to su oni koji unatoč brojnim uvredama i prozivkama staju uz njih.
Danas im plješćete, nazivate ih herojima, a dobar dio vas će ih, kada se požari ugase opet nazivati “huliganima s tribina”. Kad ih policija bude gazila i proganjala zbog nekoliko baklji ili krivih stihova koji će se čuti sa stadiona, dobar dio onih koji se danas ponose navijačima, stat će na stranu represivnog aparata.
A kada bude najteže, iz njihovih usta opet će se čuti zazivanje istih tih navijača, istih tih klošara i primitivaca. Jer kad zakaže državni aparat dobri smo vam i mi, “huligani”.
