Da je Hrvatska država apsurda, više i nije neka pretjerano značajna vijest, no kada se kroz javnost provuče priča da je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović plagirao svoj doktorski rad, tada to poprima čak i razinu iznad apsurdne. Neku novu neimenovanu dimenziju. Ipak, kada o plagiranjima i ovoj vrsti nemorala govorimo, jedino opravdanje koje se za Šeparovića može pronaći jest ono da nije jedini.
Naime i ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić prozivan je za plagiranje. ”Ministar Barišić više puta preuzima tuđe ideje i predstavlja ih kao svoje te čini niz grešaka u svom radu”, tvrdio je u vrijeme kada se Barišića prozivalo znanstvenik Ivan Đikić. Da je u Barišićevom slučaju bilo govora o plagiranju tvrdio je i američki znanstvenik Stephen Schlesinger, ističući da je od ministra primio ispriku onoga trena kada se u ovome slučaju počelo progovarati o plagiranju.
U kontekstu plagiranja spominjao se i nekadašnji šef HSP-a Anto Đapić koji je kopirao 116 stranica od njih 176 u svojem diplomskom radu.
Pod upitnik se dovodio i diplomski rad SDP-ove nekadašnje županice Marine Lovrić Merzel na Prometnom fakultetu, a i sutkinja Snježana Bagić od svojeg je kolege prepisala kompletne djelove stručnog rada. Osim mnogo javnog lamentiranja, ovim ljudima nije se dogodilo ništa od velikog značaja po karijeru. Štoviše, neki plagijatori čak su i napredovali.
Jedan od onih kojima se ovaj ne baš moralan pristup pozitivno reflektirao na karijeru jest HDZ-ov potpredsjednik Sabora Milijan Brkić. Podsjetimo, dotični je 2010.godine na Policijskoj akademiji napisao rad ‘Organizacijske razine MUP-a Republike Hrvatske’ za koji je kasnije utvrđeno da je identičan radu polaznika Stanka Tomića iz 2009. godine. Iako je Brkić tvrdio kako je to uobičajena praksa, takvo opravdanje nije prihvaćeno te je ponovno morao braniti diplomski na Akademiji.
Jedan od najpoznatijih hrvatskih liječnika dr. Asim Kurjak također je optužen za plagijat dvaju znansvetnih radova od strane renomiranog britanskog časopisa British Medical Journal, a Povjerenstvo Medicinskog faklteta to je i potvrdilo.
Doktor Zdravko Radmano 2007. godine bio je pod sumnjom za plagijat. Naime, sedmorica filozofa prijavila su ga da je u članku ‘The Ethical Mind: An Outline’ objavljenom na engleskom jeziku u časopisu hrvatskoga filozofijskog društva Synthesis philosophica, gotovo doslovce prepisao članak ‘Does Neuroscience Refute Ethics?’ objavljen na internetu pod pseudonimom Lucretius. No niti on nije snosio nikakve posljedice.
U kontekstu plagiranja spominjan je i geopolitolog Jure Vujić koji je skoro doslovno prepisao tri stranice članka profesora Dejana Jovića iz časopisa Međunarodne studie, za što se kasnije i ispričavao.
Autor: Iva Međugorac
