Dan oči 1. maja, Praznika rada, donosimo pismo radnika koje je objavila Radnička fronta. Radnik je, očekivano, anoniman kako ne bi ugrozio svoju mogućnost nalaženja posla kod drugih poslodavaca, a tvrtku za koju je radio također ne proziva kako si ne bi dodatno zagorčao život tužbama i dokazivanjem svojih tvrdnji na sudu.
No, sve što je radnik napisao ne zvuči nevjerojatno i nije prvi koji je na stranicama Radničke fronte iznio ovakve optužbe na račun raznih poslodavaca. Pismo prenosimo u cijelosti:
“Kako sam čovjek koji ne trpi nepravdu, možda je to profesionalna deformacija, ne znam, no potaknut prosvjedom djelatnika HMP želim i sam prekinut šutnju i progovorit o problemu koji se javlja kod sve većeg broja poslodavaca u Hrvatskoj, njihovom odnosu prema radniku, narušenim međuljudskim odnosima, nepoštivanju, sindikatu kojem plaćate uzaludno članstvo jer njima je samo bitno dobro se namirit od članarina i ništa više.
Od početka listopada prošle godine zaposlen sam u jednoj državnoj firmi na noćnoj distribuciji, sistem njihovog rada je ni manje ni više nego 12 uzastopnih noći za volanom da bi dobili 2 slobodna dana. 12 noći po kiši, snijegu, ledu, magli, slabijoj vidljivosti, uz to nije to vožnja od točke A do točke B, to je konstantan izlazak i ulazak u vozilo i to više od stotinjak puta kroz noć, promjena temperature vanjske koja zimi zna biti gadan minus i unutarnje u vozilu u plusu što vas uvelike omami za volanom i počnete klonut. Na poslu koji obavljam postoji 6 zona distribucije, a mene su u 5 mjeseci rada natjerali da savladam 4 zone što je više od 50% distribucije uz tvrdnju kako imam znatno veća primanja od ostalih radnika u kolektivu. Molim?? Pa gdje to stoji, neka mi se isto dokaže, ali ne to je kao protuzakonito, to se ne može.
Uz sve to nije bilo dovoljno što vozim cijelu noć već sam morao i službeno vozilo dostavljat rano ujutro ispred sjedišta kako bi ga koristili i na dnevnoj bazi, znači budi koncentriran na vožnju, dostavu, ali i po gasu da bi gospoda do određenog vremena imala vozilo, a to kakvi su uvjeti na cesti, kasni li meni dostava iz centrale nikome ništa, dođeš doma mrtav strgan iz noćne i umjesto da ti da da odspavaš ajmo te malo je*** telefonskim pozivima, porukama, odi rješavaj ovo ono, spavat ćeš kasnije popodne, zar sam robot, stroj?, aloo pa i mašina bi zakuhala nakon nekog vremena.
Slobodne dane dobit to je ono prije buš dobil na lotu pa makar ni listić ne uplatil. Zamolim kroz ožujak da mi se odobri 2 puta po tri slobodna dana za osobne potrebe, isto mi se odobri, ali ajmo odvozi za to 23 noći u komadu bez slobodnog, pitam se tko je tu lud? Nadređeni ne vidi u čemu je problem, pa jel si ti poremećen? Zakonski ne bi kao prvo smio ni 12 noći biti za volanom, a kamoli 23 noći. Kuhao sam polako, psihički bio jako loše, umoran, iscrpljen, neispavan, opasnost na cesti za sebe, ali i ostale. U 5 mjeseci rada nisam dobio ni službenu odjeću i obuću, radio u svojem što se jedva pralo, dali su mi tek na moju zamolbu dvoje pari rabljenih hlača da bar nekako spasim i poštedim svoju privatnu odjeću. Kako sam bio član sindikata (nikad više ni jednog) obratio sam se istom zbog mnogo nelogičnosti, narušenih međuljudskih odnosa unutar kolektiva, no umjesto da sindikat stane na moju stranu, on mi je zagorčao život, uništio moje dostojanstvo, te pogoršao ionako tešku situaciju koju sam proživljavao, stres, mobing, psihološko maltretiranje, vrijeđanje i ponižavanje, uz to nadređeni mi se obraćao s TI što me izrazito iritiralo jer mi nismo prijatelji, obiteljski poznanici ili netko treći, ne dijelimo iste stavove i mišljenja da bi bili na TI, mi smo samo radni kolege. Moja primanja za 12 noći po svim vremenskim prilikama i neprilikama, rad vikendom, praznikom, blagdanom za volanom nisu nešto posebno, mogu slobodno reč sramotan je to iznos uz to 4 od 6 distribucijskih zona koje sam trebao da savladam, koliko je to u kilometraži, koliko je to adresa, a za kaj? Za to da me se gazi, ponižava, maltretira i na kraju isplaćuje crkavicom?
Čude se što nema radnika, što nitko ne želi prihvatit taj posao, a ne pitaju se zbog čega, koji je razlog za isto? E pa budi đubre do kraja, al onda se ne čudi, misliš da ćeš time što nam daš neku paru dodatno za Božić i Uskrs skinut tu ljagu sa sebe? Nećeš. Psihologija komunikacije, međuljudski odnosi, timski rad, međusobno poštivanje i uvažavanje strani su pojmovi, sve je podređeno nekim drugim interesima, ali ne interesu sretnog, zadovoljnog, ispunjenog i zdravog radnika koji bi dao i više glede radne produktivnosti.
Mene su napravili zbog svega privremeno radno nesposobnim i ne vjerujem da ću više biti spreman vratit se u tu radnu sredinu i ponovno noću vozit, a sindikat njima ne vjerujte, nikome ovdje nije stalo do vas, vi ste svima njima samo statistička brojka. Neka vas ovo moje polugodišnje loše iskustvo ponuka idući puta kada ćete birat poslodavca, nisu svi poslodavci loši, ima iznimaka, no budite na oprezu jer vi ste došli pošteno i časno zaradit za svoj život, egzistenciju, a ne biti rob, umrijet na radnom mjestu, imajte svoje ja, povisite ton, ne šutite, pravda mora na vidjelo, neka me zatvore ako žele, kazne, no ukoliko poštedim barem jedno biće od ovakvih sotona iz naše sredine koji rade sve da vas psihički unište, slome, ja ću biti sretan.
Naći ćemo drugog kako kažu – naći ćete vi vražju mater!
Pravda na vidjelo, dosta je bilo šutnje i zataškavanja, vrijedimo više!”
