Uhvatili su se u koštac s velikim igračima, a ljudi ih sve više prepoznaju.
Često možemo čuti kritiku kako su mladi danas u Hrvatskoj inertni i tromi te nisu pokretači društvenih promjena. Doista, kada malo bolje pogledamo, tisuće ih je šutke otišlo iz Hrvatske bez glasa prosvjeda, osim onih na društvenim mrežama.
Današnji mladi namjerno SU eutanazirani od različitih Big brothera,obrazovnog sustava koji osobno mišljenje smatra incidentom, a borba za neki pravedniji cilj se gleda s podsmijehom od vlastite okoline.
Političkim elitama, naravno, takvo stanje paše. Oni, kad su vidjeli da ne mogu pridobiti to biračko tijelo, odlučili su ga iseliti. Nije bez razloga teza svakog ozbiljnog politologa da su mladi “mokri san” svakog političara jer je jako teško dobiti njihovu naklonost.
Međutim, neki su izabrali drugi put.
Na njima nije fokus javnosti jer se to ne želi. Nezavisne liste mladih niču na sve strane i pokušavaju promijeniti stvari u svojoj lokalnoj sredini.Uhvatili su se u koštac s velikim igračima, a ljudi ih sve više prepoznaju.
Jedna druga skupina mladih ljudi već godinama odolijeva, unatoč silnoj represiji koja je usmjerena protiv njih. Njihov cilj je pošteniji i transparentniji klub kojeg vole. Ne postoji u Hrvatskoj društvena skupina koja je uspjela preživjeti toliko napada od strane sistema poput mladih Bad Blue Boysa.
Kreatori percepcije namjerno ih ocrnjuju prikazujući ih samo kao ljude bez budućnosti i perspektive, iako su prvi kada treba dati dobrovoljno krv ili otići u Split pomoći gasiti požar.
Ti isti kreatori naše mlade žele ispred glupih tv emisija, a ne na tribinama i na nezavisnim listama u svojim gradovima.
Oni žele da žabokrečina ostane ovakva, ustajala i mutna, u kojoj se ništa ne vidi. Kada se žabokrečina razbije, onda se stvari ispod nje počinju otkrivati.
Dva kamena ipak neće biti dosta.
