Nekih 10 sati je trajala potraga Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) u strogom rezervatu prirode u Hajdučkim i Rožanskim kukovima.
Kako su naveli preko Facebooka, HGSS-ova Stanica Gospić je dobila poziv od dvoje planinara da su se izgubili u NP Sjeverni Velebit, nakon što su HGSS-ovi djelatnici završili postavljenje rasvjete na tornju crkve Svetog Karla u Karlobagu.
“Kada dolazi poziv sa sjevernog Velebita zna se da neće biti brzo niti lako riješiti akciju, ma kakve god prirode ona bila, tako je bilo i sinoć. Poziv je stigao u 17 sati, a radilo se o dvoje planinara koji su pokušali napraviti kružnu turu kroz Rožanske kukove stazom koja je ‘izbrisana’ od strane NP Sjeverni Velebit jer se radi o strogom rezervatu prirode. U Hrvatskoj postoje samo dva stroga rezervata, a to su Bijele i Samarske stijene, te Hajdučki i Rožanski kukovi”, naveli su iz HGSS-a.
Dodali su i da prije akcije spašavanja planinari nisu bili ozlijeđeni, dali su svoju približnu lokaciju, ali nisu mogli sami izaći.
“Iako planinari nisu bili ozlijeđeni s obzirom na udaljenost, teški teren, vremenske uvjete i njihovu opremu koja nije bila za duži boravak, ova akcija zahtijevala je hitnost”, naveli su HGSS-ovci napominjući da je padao mrak ali i temperatura zraka.
Okrepa pa povratak
Stoga su dva terenska vozila i osam spašavatelja krenulo u pomoć, noseći sa sobom opremu za transport, ali i ostanak na lokaciji ako bude potrebno.
‘Vlado, hvala ti od srca’ Preminuo istaknuti HGSS-ovac, njegov doprinos spašavanju je golem
“Prva dionica je vožnja terencima 100 kilometara do udaljenog Zavižana odnosno mjesta od kuda kreće poznata Premužićeva staza, za što je potrebno nešto manje od dva sata. Od tog mjesta spašavatelji nastavljaju Premužićevom stazom do Rosijevog skloništa gdje uočavaju svjetlosni signal te se odvajaju prema Rožanskim kukovima kroz vrlo težak gotovo neprohodan teren”, prepričali su iz HGSS-a.
Potom su oko 21 sat stigli do izgubljenih i iscrpljenih planinara.
“Nakon kraćeg odmora i okrepe svi zajedno kreću natrag prema Premužićevoj stazi koja je u ovoj situaciji bila kao autocesta u odnosu na šumsku vlaku. Laganim korakom uz povremene kraće odmore spašavatelji s planinarima u jedan sat iza pola noći dolaze do vozila”, naveli su iz HGSS-a.
Sve u svemu, njihovi djelatnici su se u bazu vratili oko tri sata ujutro.
“Poznato je da ljudi najteže priznaju svoju grešku i uvijek je to bila samo namjera ugodne šetnje prirodom. Priznali oni to ili ne, često puta se ispostavilo da samo pravovremena reakcija, sposobnost i znanje koje posjeduju gorski spašavatelji je spasila mnoge živote od sigurne smrti i to diljem Republike Hrvatske, jer gorski spašavatelji imaju srce, volju i ‘znaju kako’“, zaključili su iz HGSS-a.
