(FOTO) Trešnjevački plac je pred zatvaranjem? Provjerili smo kakvo je stanje na terenu i je li to istina

Zagreb.info

Kultni zagrebački lokalitet Trešnjevački plac zauzima važno mjesto u sjećanju brojnih Trešnjevčana. Već skoro 90 godina redovito hrani brojne Zagrepčane najboljim i najsvježijim namirnicama.  Preko dana Trešnjevački plac je živa i šarena tržnica, jedna od najljepših u Zagrebu.

Prošle godine na ovoj tržnici  pokrenut je i hvalevrijedan projekt “Plac mljac”, koji je uz spajajanje brze hrane i zabave, trebao oživjeti tržnicu i u popodnevnim satima, kada bi i oni mlađi mogli posjetiti istu.

S obzirom na pojavu informacija kako se Trešnjevački plac gasi, što zbog pomanjkanja kupaca, što zbog navoda kako se na ovom mjestu planira graditi, ni više ni manje, nego garaža, otišli smo provjeriti na lice mjesta o čemu je točno riječ.

Došli smo oko 8:30 h. Tržnica je uistinu djelovala otužno. Više prazni, nego puno stari oronuli štandovi, gdje gdje koji kupac, uistinu je odavao dojam placa koji je pred zatvaranjem, a tek su neki ostali prodati ono malo što su donijeli.


Zanimalo nas bore li se uistinu trgovci ove tržnice s prodajom svoje robe i je li uvijek ovako poluprazna.

”A čujte, kaj da vam velim! Sad je zima, pa ljudi manje idu po vani, pa tako i kod nas. A i znate ima se manje novca, ljudi nemaju, pa manje kupuju. Al’ nije to sam tak kod nas, tak vam je svagdje, govori nam vlasnica jednog OPG-a koja na ovoj tržnici prodaje već tridesetak godina.”

OPG PUNTARIĆ

Upitali smo ju što onda sve prodaje, te uspije li prodati robu koju donese.

”Mi imamo svoje stalne kupce. Sve je domaće, oni znaju što prodajemo. Tu smo do 13 h, a onda idemo nazad raditi.”

O tome je li im pala prodaja, gospođa kaže: ”Gledajte, mi što proizvedemo, koliko imamo, toliko i prodamo. Mi smo zadovoljni. Nije se tu ništa posebno promijenilo. Znate, netko bude zadovoljan sa 100 kuna prometa, a neko ne bude ni sa tisuću kuna. Sad je zima i normalno je da ljudi na placu ima manje, ali naši kupci nas već poznaju  tako da već znamo što ćemo i koliko prodati. Zadovoljna sam, ne mogu se žaliti.”

Ipak, ono što navodi, a što navode i ostali trgovci su razna davanja.

Tako nam svi redom kažu kako 560 kn mjesečno moraju odvojiti za najam štanda, bili ili ne na njemu, dok dnevno još moraju plaćati 55 kn po četvornom metru, vagu, bez obzira što je njihova plaćaju 14 kn dnevno, suncobran 14 kn dnevno, a svake dvije godine moraju baždariti vagu što je dodatnih 350 kuna. Troškovi dakako tu ne prestaju.

U čemu je onda problem i ima li ga uopće, upitali smo ih?

Jedan gospodin, vlasnik OPG-a tvrdi kako mu je promet pao, te kako su ih pojeli ”zeleni trgovci” zbog čega oni ne mogu prodati svoje domaće proizvode. Tvrdi nam i kako će se na ovom mjestu izgraditi garaža, ali opet, ne smatra da će se zbog toga zatvoriti tržnica. Navodi kako im je rečeno kako će se izgraditi garaža, što svi redom pozdravljaju, jer kažu, garaža im je potrebna, dok će tržnica biti i dalje tu, nešto manje veličine, ali natkrivena i modernizirana. S obzirom na ono što smo vidjeli, a to je velik broj praznih štandova, čini se kako će ipak, ukoliko dođe do promjene na tržnici, pa i ako ona postane nešto manja, svi i dalje moći prodavati svoje proizvode.

Tvrde nam trgovci i kako su ostali neugodno iznenađeni čitavši u medijima da je stanje na tržinici loše i da će se ista zatvoriti. Iz tog razloga nevoljko su nam davali izjave, jer kažu, ”vi ćete to opet sve iskrenuti”.

Dva gospodina, kupac i trgovac, razgovarali su pak o ministru Kujundžiću. To im je očito bila tema dana. Između kupnje namirnica, komentirali su kako su ljuti jer se imovina naših ministara ne provjerava. ”Neka nam pokažu koliko su imali prije, a koliko poslije! Kao da su trideset godina radili, a radili ni puni manat”, komentiraju pomalo rezignirano simpatični Zagrebčani.

Pitali smo i njih gdje su onda ti ”zeleni trgovci”, gdje je ta uvozna roba. Spuštaju glavu, pokazuju tamo negdje, govore: ”Ma ima njih, ali ne toliko. Nisu nam oni problem. Ljudima je hladno, situacija u zemlji je teška, ima se manje novca i tako je svima. Svi osjete da ljudi mogu manje kupiti, pa tako i kod nas. Ali mi prodamo ono što donesemo. To vam je tako.”

Razgovarali smo i s gospođom koja je nešto kraće na ovoj tržnici, kaže tek pet godina. Kada smo ju upitali kako je njoj na tržnici, gospođa, kao da je jedva dočekala prokomentirati: ”Ma, znate kaj? Tak’ smo ostali u šoku kad smo pročitali kaj je onaj vaš kolega napisal. Nasanjkal nas je. Evo, vidite kaj ja tu sve imam i sve to prodam. Da, prodaje se manje, zima je, kaže i vlasnica ovog OPG-a. To vam je sve normalno. Neće se tržnica zatvoriti, niti ćemo mi otići. A i te priče da su ljudi otišli u Njemačku, pa svatko ide tamo gdje misli da će mu biti bolje. Ja neću ići sigurno. To su vam sve gluposti. Sad tu netko hoće napraviti strku, da se mi uplašimo. Ne znam kaj je to bilo potrebno i kome, samo će nam time otjerati kupce. Ne, nismo rekli da smo nezadovoljni, to su vam neke druge igre, kaže vlasnica ovog OPG-a.”

Naši sugorovnici nisu baš bili oduševljeni time da im navedemo niti naziv OPG-a, niti da ih imenom i prezimenom citiramo, ponajviše zbog natpisa koji su se pojavili i toga što su i njihove riječi, tvrde izokrenute. Odmah su pitali gdje će opet čitati o jednom od najpoznatijih zagrebačkih placeva i da se nadaju da ćemo ovaj put napisati istinu.

Pred sam kraj našeg obilaska i razgovora s OPG-ovcima dolazi nam i potvrda onoga što su govorili – ljudi nemaju novca, ali ni trgovci previše razumijevanja, posebno za starije, usudimo se primijetiti.

Naime, jedna starija gospođa, sigurno iznad 80 godina starosti, zamolila je gospođu sa štanda da joj spusti cijenu svežnja blitve za barem jednu kunu. Gospođa s tog štanda, ali i štanda do su odmah počele vikati i tjerati jadnu staricu uz komentar: ”Evo vidite, ovo je naš problem! Ovakvi kupci, došla je nas tu zaj***”

Nisu gospođe taj tren uvidjele da je starica uistinu htjela samo kupiti taj svježanj, da modža u rukama drži zadnjih par kuna i da nije imala tu kunu više, ali je ipak pitala, pristojno. Nažalost, od šoka i vike, nismo uspjeli zaustaviti baku i kupiti joj što je željela, jer je od srama pobjegla što je dalje mogla.

Što smo zaključili? Istina je kako su naši OPG-ovci i trgovci na ovoj tržnici zapravo zadovoljni. Naravno, davanja su velika, a štandovi, suncobrani i ostalo što moraju uzeti u najam i plaćati, su stari. To bi se trebalo mijenjati. Svi priželjkuju modernizaciju tržnice i dakako garažu, ali ne smatraju kako će to doista značiti i kraj legendarne tržnice, već kako će modernizacijom privuči još više kupaca. Zašto se onda išla stvarati panika, što među građanima, što među trgovcima, teško je zaključiti, ali svakako možemo obećati, kako ćemo pratiti razvoj situacije, u nadi kako ćemo dobiti jednu bolju moderniju, domaćim proizvodima puniju zagrebačku tržnicu.

Komentari

loading...
-->