Vojno-redarstvena akcija “Bljesak” bila je povod raketiranju Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. godine. Gubitak okupiranih dijelova zapadne Slavonije naveo je pobunjenike na revolt te su raketnim sustavom “Orkan” s kazetnim punjenjem, inače zabranjenim međunarodnim konvencijama, gađali civilne ciljeve, uključujući i središte Zagreba.
NAKON 31 GODINE! Potvrđena optužnica za raketiranje Banskih dvora
Drugog su svibnja “zvončići” padali na Strossmayerov trg i ulice na istoku grada, do Križanićeve. Trećeg svibnja gađane su Dječja bolnica u Klaićevoj ulici, zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, Akademije dramske umjetnosti i Doma umirovljenika “Centar”. Zračni napad bio je i na naselje Pleso te zračnu luku.
Opća opasnost u gradu je na dan prvog napada proglašena u 12:10 sati, dok su se sirene u znak prestanka oglasile u 16:52 sati. Neeksplodirane su bombe pripadnici MUP-a deaktivirali tijekom cijelog poslijepodneva. Napadi 2. i 3. svibnja odnijeli su sedam života, uključujući onaj pirotehničara koji je sudjelovao u uklanjanju neeksplodiranih bombi. Ozlijeđeno je 205 ljudi.
Kao jedan od vođa pobunjenika, Milan Martić pred kamerama je priznao kako je naredio granatiranje Zagreba. Njega je sud u Haagu osudio na 35 godina zatvora. Proglašen je odgovornim za zapovijedanje napada raketama na Zagreb u svibnju 1995. Protiv njega je svjedočio kriminalist Branko Lazarević, koji je u vrijeme tog napada na grad radio kao šef Odsjeka za očevide u MUP-u.
“Čuo se prasak, mrtvi ljudi, gorjeli su auti pored policijske postaje Centar”, prisjetio se kako je to izgledalo. Djelatnici Prve policijske postaje uputili su se odmah na gradske ulice. “Izašli smo, gasili požare, kupili te zvončiće pa počeli raditi očevid”, dodao je. Njega je pisao 40 dana, dnevno po 10 sati, pa završio u Haagu kao svjedok.
Tijekom očevida na raspolaganju su mu bila 3-4 operativca i oni koji nisu bili na nekom drugom očevidu. “Kad sam vidio da toga ima mnogo, odmah sam tražio pojačanje sa svih odjela koji postoje u Đorđićevoj”, kazao je. Kasnije je tražio dodatne ljude koji znaju raditi očevide.
“Nekoliko ljudi poslao sam po raznim zagrebačkim bolnicama, gdje su vođeni ozlijeđeni”, govorio je, naglašavajući kako je bilo jako teško. Trebalo je ponovno uspostaviti promet u gradu, te su pritisak da to bude što prije radili građani i političari.
“Ne mogu ja mrtvog čovjeka maknuti s ulice, a da on nije fotografiran, obrađen, da nije snimljen kamerom”, pojasnio je Lazarević.
Kaznenu prijavu za raketiranje tad je pisao nepoznatom počinitelju, jer nije bilo poznato tko je napad naredio.
Na Županijskom je sudu u Zagrebu Martić osuđen u odsutnosti, i to za raketiranje Karlovca u svibnju 1995. General iz Krajine, Milan Čeleketić, za napade na Karlovac i Zagreb također je u odsutnosti osuđen, i to na 20 godina.
Zagreb je u spomen žrtvama napada 2007. ugao Vlaške i Draškovićeve ulice, gdje su zvončići pogodili nekoliko građana, imenovao Trgom svibanjskih žrtava 1995. te postavio spomen ploču.
