Istraživanja i dosadašnja praksa u brojnim drugim zemljama pokazala su da argumenti o pothlađivanju mora i prekomjernoj količini klora, ne drže vodu.
Ovih se dana digla velika buka oko izgradnje plutajućeg LNG terminala. Prosvjednici predvođeni načelnicom općine Omišalj, Mirelom Ahmetović (SDP), te uz svesrdnu podršku primorsko – goranskog župana Zlatka Komadine (SDP), okupili su se u Rijeci kako bi iskazali svoje protivljenje izgradnji plutajućeg terminala pod obrazloženjem kako nije u skladu sa zakonima (?!), ali i zbog “ekološki nepripremljene tehnologije te nedovoljne energetske koristi”.
Istraživanja i dosadašnja praksa u brojnim drugim zemljama pokazala su da argumenti o pothlađivanju mora i prekomjernoj količini klora, ne drže vodu.
Naime, postoje dva načina grijanja LNG-a morem – zatvoreni i otvoreni. U otvorenom sistemu proizvodnja se odvija oko devet mjeseci godišnje, a u zatvorenom oko tri mjeseca. Svakodnevno se vodi evidencija izlazne temperature mora te se šalje nadležnim institucijama na kontrolu, a razlika izlazne temperature iznosi svega nekoliko stupnjeva koja u odnosu na količinu mora nema nikakav utjecaj.
Kada govorimo o kloru oko kojeg se digla panika, on se proizvodi na samom plutajućem terminalu elektrolizom morske vode te se kontinuirano ubrizgava neznatnim količinama pri čemu odrađuje svoju svrhu te istovremeno štiti okoliš.
Zanimljivo je primijetiti da prosvjednici nisu protiv kopnenog LNG terminala, njima smeta samo plutajući, a objašnjenje da su kapitalni troškovi plutajućeg LNG-a manji nego oni za kopneni terminal te da ga je moguće brže izgraditi, do njih baš i ne dopire.
Naime, za kopneni terminal potrebno je izgraditi i plinsku termoelektranu a nije osigurana financijska konstrukcija za izgradnju.
Osim toga, plutajući terminal manje zagađuje okoliš, a zagađivanje okoliša jedan je od razloga zbog kojih se prosvjednici protive plutajućem LNG terminalu, ali ne i kopnenom.
Zvuči apsurdno?
Još je apsurdnija činjenica da je DINA Petrokemija dobila novog vlasnika, Slovenca Vladimira Puklaveca, odnosno tvrtku Gasfin koja je otkupila strateške parcele u Omišlju.
Zbog čega im plutajući terminal smeta, a kopneni ne?
Zanimljivo, ista ta tvrtka Gasfin vlasnik je tvrtke Trans LNG koja je izradila studiju kojom se pokušava potkopati gradnja plutajućeg terminala, u korist kopnenog, a na koju se načelnica Ahmetović i ostatak ekipe okupljene oko nje danas pozivaju.
Gasfin bi od kopnenog terminala zasigurno imao korist budući da je ova tvrtka vlasnik preko 300 000 m2 zemljišta na kojem je planirana njegova izgradnja.
U ovom kontekstu također treba podsjetiti da je SDP – ov župan Komadina 2010. godine svesrdno podržavao izgradnju plutajućeg LNG terminala, a boreći se za još jedan mandat u udobnoj fotelji, u svoj je program uvrstio i njegovu što hitniju izgradnju.
“Mali LNG ne isključuje stari projekt takozvanog velikog LNG terminala, nego su projekti kompatibilni. Svake zime Hrvatska ima problema s opskrbom plinom iz dobavnog pravca Rusije i normalno je da je nacionalni interes osiguravanje alternativnih pravaca, u ovom slučaju arapskog pravca”, kazao je tada za Hinu Komadina, ističući važnost terminala za sigurnu opskrbu plinom u Hrvatskoj.
No, nemojmo zaboraviti da je Vladimir Puklavec prilično značajna osoba u energetskom svijetu, a sitni politički interesi svoju priliku vide u svakom bitnijem projektu za Hrvatsku.
