Enver Čolaković: Zaboravljeni književnik krivog vremena konačno dobiva zasluženo priznanje

Google Maps

Malo tko se sjeća kakve su se vijesti čitale prošlog tjedna, a kamo li da je prošlo ljeto jedan zagrebački park dobio novo ime. Na Martićevoj 35, preko puta Bookse, u utorak će se svečano otkriti spomen ploča književniku Enveru Čolakoviću po kojemu park nosi ime više od godinu dana.

Istog dana, 17. rujna, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod” u suradnji s Gradom Zagrebom organiziraju promociju knjiga Envera Čolakovića LIRIKA (Nakladnik Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba) i LEGENDA O ALI -PAŠI (Nakladnik Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”). Promocija će se održati u 19:00 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva ulica 5. Knjige će predstaviti Matija Bošnjak, Amir Bukvić, Esad Čolaković, književnikov sin, akademik Tonko Maroević i Nenad Rizvanović.

Tko je bio Čolaković?

Prosječnom Zagrepčaninu ovo ime možda ne znači puno, posebice ako ne stanuje u blizini istoimenog parka na Martićevoj ulici ili nije pratio medijske napise iz proljeća prošle godine kad se vodila polemika o promjeni imena tog parka. A očito ne znači puno ni sveznajućem Googleu koji još nije doznao da taj park nosi ime ovog književnika.

Kad se prošle godine pojavio prijedlog o promjeni imena malog parka ispred Bookse, uznemirili su se brojni duhovi. Prijedlog gradonačelnika Milana Bandića i Društva hrvatskih književnika, sina Envera Čolakovića prihvaćen je početkom srpnja 2018. većinom glasova, a podržao ga je i Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova. Protiv je jedino bio Klub zastupnika Lijevog bloka Gradske skupštine.


Guglate li ime Envera Čolakovića, naići ćete na par kontradiktornih informacija o tome čiji je književnik bio. Za neke je bio hrvatski i mađarski pjesnik, dramaturg, esejist, pisac proznih djela, romana, novela, dnevnika i slično, dok ga drugi smatraju bosanskohercegovačkim prozaikom, pjesnikom i prevoditeljem, piscem eseja u kojima se borio za dobrobit Bošnjaka, autorom poznatog romana ‘Legenda o Ali-paši’ iz 1944, objavljenom na bosanskom jeziku.

Žrtva režima

No, za izdavanje svog najznačajnijeg i najdojmljivijeg romana, odabrao je, izgleda, krivu godinu. A da nije tada, možda djelo nikada ne bi bilo tiskano (pod njegovim imenom). Nova komunistička vlast, koja ga je od 1945. nekoliko puta uhitila i puštala bez optužbe, zabranila mu je objavljivanje vlastitih djela i prijevoda, što je on potajno činio.

Prava istina je da se Čolaković rodio u Budimpešti od majke Mađarice i oca razvlašćenog bosanskog bega. Govorio je tri jezika, ali je živio u pogrešno vrijeme pa je tako 1944. imenovan kulturnim atašeom NDH u Mađarskoj, iako nije volio politiku niti joj je pridavao neku pažnju.

Kako bi istaknuo njegovu apolitičnost, Miljenko Jergović je ukratko objasnio kontekst njegove osobe riječima: “… školovao se najprije na materinjem, pa na očinjem jeziku, gimnaziju završio u Budimpešti, poslije studirao matematiku i fiziku u Budimpešti i Beogradu, pod stare dane u Zagrebu diplomirao povijest. Treći jezik mu je, u skladu s onodobnim građanskim navadama, bio njemački. Ovo sve vrijedi napominjati, jer određuje te, povratno, ilustrira Čolakovićev ne samo kulturni i nacionalni, nego i svjetonazorski i politički okvir. Bio je vrlo kultiviran, široko zainteresiran i obrazovan pisac, neki naš Sándor Márai​, duboke građanske ukorijenjenosti i povremene vrlo kontrolirane folklorne inspiracije”.

Komentari

loading...