Tko dođe na Trg bana Jelačića, smjesta može vidjeti dva suprotna prizora. S jedne strane nalaze se turisti i građani odjeveni u finu odjeću, razgovarajući na skupocjenom mobitelu, a samo nekoliko metara od njih stoje prosjaci, nerijetko trudne žene, s ispruženom rukom i moleći za hranu.
Svaki dan na zagrebačkim ulicama gledamo žalosne priče: ‘Svi smo zakazali, tužno smo društvo’
Odluči li se tko na šetnju od Praške ulice do Cvjetnog trga, zaustavit će ih barem pet, a možda i desetak prosjaka. Kako nam javljaju čitatelji, a šetnjom kroz grad uvjerili smo se i sami, u posljednje vrijeme sve ih je više.
Vremena su sve teža
“Nije, nažalost, čudno vidjeti teške siromahe i prosjake po gradu, znaju biti u tramvajima i moliti na Ilici i Trgu bana Jelačića. Ali neki dan me je osupnulo vidjeti koliko ih je sad više u odnosu na prije. Na svakom koraku netko me povlači za rukav i moli za pomoć”, ispričala nam je čitateljica.
“Došlo mi je plakati, pokušam ponekad dati koji cent za kruh ili pecivo, ali ne mogu im svima pomoći”, rekla nam je.
Vremena su teška, zbog inflacije su cijene prehrambenih proizvoda i gotovo svega drugog skočile u nebo. Je li možda ekonomska kriza i rast cijena utjecao na broj siromaha koji su se morali prisiliti na prošnju, upitali smo ekonomskog stručnjaka.
‘Oni koji žele, mogu raditi’
“Nema veze između makroekonomskih kretanja i rasta cijena s većim brojem ljudi koji su se odlučili na prošnju. Tržište rada je žilavo, mnogo je otvorenih radnih mjesta, a nezaposlenih je nikad manje”, kazao nam je ekonomist Damir Novotny.
Podsjeća i na činjenici da u nekim granama kronično nedostaje radnika, pa spominje ugostiteljstvo i poljoprivredu.
“Oni koji žele raditi, mogu raditi. Što se točno dogodilo da se dio ljudi odlučio na prosjačenje možda može odgovoriti neki socio-psihološki stručnjak. Nešto drugo je u pitanju”, rekao je.
