Pčelar otkriva zašto u okolici Zagreba nema pomora pčela i kako se ipak dogodilo da je jednom izgubio gotovo cijelu populaciju

Foto: Zagreb.info

Povodom posljednjeg pomora pčela, koji se ovoga puta dogodio u Međimurskoj županiji, razgovarali smo s Draženom Jermanom iz Hrvatske udruge pčelara – Pčelinjak.

Na pitanje zašto dolazi do pomora pčela Jerman odgovora da su za to uvijek krivi ljudi.

“Službe ne odrađuju svoj posao, poljoprivrednici tretiraju voćke i to sada u cvatu kada ih oprašuju pčele i drugi insekti”, izravan je Jerman, pa dodaje, “kad mi imamo pomor, tražimo uzrok, a ovdje se točno vidi što je u pitanju”.

roj pčela pčele
Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Gdje su poljoprivredni inspektori?

Kaže nam Jerman u razgovoru da je ovaj pomor isti kao i oni prošlih godina. Dogodio se u vrijeme cvatnje voćki što upućuje na to da su pčele morale biti u blizini voćke da bi se razboljele i odletjele u smrt. Pčele naime nikada ne umiru doma, već odlaze u smrt van košnice.

“I to je razlog pomora, što nema poljoprivrednih inspektora na terenu, nikada nisam vidio niti jednoga koji bi došao poljoprivredniku koji šprica voćku i rekao je li to legalno i sigurno”, upozorava Jerman i kaže da se to događa, kao uostalom i sve u poljoprivredi, zbog nedostatka novaca.

Naime, kako nam je ispričao, “troškovi u poljoprivredi, voćarstvu, pčelarstvu, stočarstvu, ma bilo gdje, su veliki, a prihodi nikakvi. Pa ljudi odlaze preko granice kupuju pesticide koji nisu dopušteni, prskaju voćke kada već puštaju mladice, a to se ne smije, i onda umre par stotina tisuća pčela, a pčelar ima propalu sezona, bez meda, bez pčela”.

Foto: Wikimedia Commons/ Luc Viatour

Kolega pčelar iz udruge pčelara Lipa, Josip Križ, smatra isto -“na razini Europske unije zabranili su veliki broj insekticida što znači da voćari odlaze preko granice kupovati jeftine pesticide, koje potom špricaju vrijeme cvatnje, što dovodio do pomora pčela”.

Priča nam Josip i da se gubitak pčela ne broji samo u jedinkama, već u medu, propolisu, a u konačnici i u novacima.

“Jedna košnica donese oko 40 kilograma meda godišnje, a košnica ima oko 40 tisuća jedinki, što znači da smo izgubili med, vosak, propolis, pčele, iduću generaciju pčela koju bi donijela košnica, a uz sve to još moramo plaćati i dezinfekciju oranice nakon pomora, jer pčele se raspadaju kada uginu baš kao bilo koje drugo živo biće”, kaže Josip Križ, pčelar iz Granešinskih Novaka. 

Njegove košnice smještene su u okolici Ivanić Grada u Zagrebačkoj županiji i kaže da ih ne muče problemi kao kolege u Međimurju jer u okolici Zagreba nema toliko velikih nasada voćaka i ostalog medonosnog bilja koje bi voćari špricali, pa je kaže – “malo lakše”.

No, podsjeća na to da se i njemu dogodio veliki pomor pčela i to 2007. godine kada je, isto tako zbog špricanja, ali privatne tvrtke izgubio gotovo cijelu populaciju svojih pčela.

Ogromni gubitci

Samo ovoga tjedna u Međimurju je umrlo oko 700 tisuća pčela, dok je prije nekoliko godina usmrćeno rekordnih 57 milijuna pčela, što je za pčelare, kaže Jerman iz udruge pčelara, kao da netko stočaru usmrti i posljednje grlo stoke.

“Taj čovjek nema više što raditi”, poručuje Dražen Jerman iz Hrvatske udruge pčelara – Pčelinjak.

“Razumijevanja od strane države nema, za čak 40 posto je smanjena populacija pčela u Hrvatskoj”, zaključuje pčelar Jerman. Isto smatra i pčelar Josip Križ iz udruge Lipa iz Granešinskih Novaka.

“Malo da se smirimo puste neke poticaje i onda se sve padne u zaborav, a nemojte zaboraviti da je prije dvije godine bio isti takav pomor”, podsjeća.

A svi znamo što će se dogoditi kada pčele nestanu – nestat ćemo i mi.


Komentari