Dok će brojnim nogometnim navijačima 18. prosinac 2022. godine ostati zapamćen po dočeku Vatrenih nakon osvajanja svjetske bronce u Katru, to je datum i kada su se jelke, borovi i smreke, vratile u grad.
Na naš su upit iz Grada Zagreba otkrili da se ove godine božićna drvca mogu kupiti na čak 40 lokacija i 134 prodajna mjesta na javno prometnim površinama i tržnicama, raspoređenih po cijelom gradu.
Borove će Zagrepčani moći kupiti sve do 20 sati na Badnjak.
Uz već ranije adventske ukrase, biljne, igličaste ljepote prirode dodatno su začinile božićni izgled grada, ali i obogatile ga dobro poznatim mirisima koji razveseljava i djecu i odrasle.
Od tržnica u širem centru, do Kvatrića, Srednjaka, pa čak i udaljenijih mjesta kao što su Gračansko Dolje kod žičare, manje ili veće količine borova na ponudi su dokle god pogled seže.
Od 100 do 1300 kuna
Prodavač borova, koji nam se predstavio kao Damir, u Zagrebu borove prodaje već 30 godina, od čega zadnjih 20 na Trešnjevačkoj tržnici. Tamo stoji i ove godine, a otkrio nam je i jednu zanimljivost u prodaji. Kako kaže, iako ne zna koji je razlog tomu, ljudi kupuju drvca ranije nego prijašnjih godina te je vrlo zadovoljan.
“Imamo borove od 100 do 500 kuna, tako da ljudi ovdje u prosjeku potroše 200-250 kuna. Najviše se kupuju borovi od dva do dva i pol metra. Najpopularnija je normandijska jela, koje su ujedno doduše i najskuplje, a promet je najveći iza 16 sati, kad ljudi završe s poslom”, prokomentirao nam je Damir.
Potpuno je pak drugačija situacija na popularnom Britancu, gdje je nam je tamošnji višegodišnji prodavač otkrio kako ljudi čekaju još malo prije Badnjak, a pretpostavlja da bi to mogli raditi kako bi se cijene spustile, a drvce bilo jeftinije.
Međutim, i ovdje najviše prometa ima u poslijepodnevnim satima kada se ljudi odmore nakon posla.
“Svatko ima svoju preferenciju, ali većina kupaca voli jele koje su razgranatije, dok meni smreka ima ljepšu formu. Smreke silveri su jeftinije, dođi oko 500 kuna, a imamo i Jele u teglama, različitih veličina. Sve u svemu, najjeftinije drvce kod nas košta 200 kuna, a najskuplje od 1200-1300 kuna”, objasnio nam je prodavač drvaca na Britancu.
Podijeljeni građani
Dok neki tek sada kupuju božićne jelke, drugi su se već osigurali za ovu sezonu i to možda godinama ranije. Naime, kao i svake godine, žustra se rasprava vodi između onih koji žele prirodno drvce i onih koji se ipak odlučuju za umjetno.
U razgovoru sa Zagrepčanima može se zaključiti da podijeljeni skoro pola-pola po ovom pitanju.
Tako nam je jedna zagrebačka umirovljenica otkrila da je prije dvije godina kupila umjetno drvce. Uvijek je voljela velike, razgranate prirodne, kako je navela, “prave borove”, a iako se nije mogla sjetiti iz kojeg je razloga odabrala kupiti umjetno i manje, naposljetku je zadovoljna. “Lakše je za održavati”, zaključila je.
S njim se slaže i 83-godišnji Zagrepčanin koji nam je otkrio kako je umjetni bor srednje veličine nabavio još prije tridesetak godina.
“Žao mi je rezati i petnaest dana koristiti prirodno drvo i poslije ga baciti. Razgranato je, visine metar i 20”, otkrio nam je svoje razloge.
”Prije nije bilo takvih…”
Da nikada neće i ne planira kupiti umjetni bor, poručio nam je jedan 75-godišnjak koji je vrlo zadovoljan što je ove godine, sasvim neočekivano i slučajno, kupio jelku vrlo povoljno.
“Jelka mi je najdraža, bolja i od borova i od smreka. Ne volim pregusto drvce, a ovogodišnje mi je veliko metar i pol te je postavljeno na stoliću”, otkrio nam je zagrebački prolaznik dodajući kako voli rjeđa drvca jer su takva bila i u njegovom djetinjstvu.
“Prije nije bilo tih manjih, nordijskih drvaca, već normalnih borova koji nikad nisu bili gusti. Ove godine ih je bilo dosta teško naći, ali sam slučajno naišao na jedno takvo na Volovčici tijekom vožnje i odmah sam ga povoljno kupio”, veselo je komentirao.
Preporučio je svakome tko je u mogućnosti da kupi drvce u tegli jer ga se onda može posaditi. Budući da je naš sugovornik s područja Gračana, gdje prostrana dvorišta nisu nepoznanica, i on je tako prije radio. Međutim, s vremenom je bor u dvorištu previsoko narastao pa ga je morao posjeći.
“Umjetni bor ne bi nikada kupio jer nema mirisa i vidi se koje je ukrase netko umetnuo. Prirodni bor ima miris, dokle traje, traje, a poslije ga odvedete na kompost”, argumentirao je zašto mu je priroda draža od umjetnog proizvoda.
Iako je prije nekoliko godina razmišljala o umjetnom drvcu, kućanstvo 57-godišnjakinje na koju smo naišli dok je šetala psa, na kraju se ipak odlučilo ostati na opciji iz prirode. Unatoč tomu što smatra kako je umjetno drvce praktičnije, ipak je prevladala tradicija.
“Volim i miris bora. Pečenje kolačića mi, recimo, nije toliko do samih kolačića, koliko do mirisa koje me vraća u djetinjstvo“, objasnila nam je.
Priča nam da se u njenom kućanstvu tradicionalno drvce nabavlja u zadnji čas, ni manje ni više nego na Badnjak, a onda se odmah kiti.
“Kupujemo odrezane, ali volim i borove u teglicama. Bitno mi je da je bor lijepo raspoređen i razgranat, a visine najviše do 180 centimetara”, otkrila nam je navike svojeg kućanstva.
I dok uvjerljivih argumenata ne nedostaje ni za umjetna ni za prirodna drvca, ne postoji pogrešan odabir za slavlje Božića, dokle god je radosno i veselo.
