Zagreb
+C

Zašto su samoubojstva i psihički problemi tabu tema u 21. stoljeću?

FOTO: Stipica Grgić

Stigma za poremećaje mentalnog zdravlja postoji i danas.

Ovogodišnji Svjetski dan prevencije samoubojstava (10. rujna) obilježen je i u Zagrebu. Na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom članovi, volonteri i simpatizeri udruge Životna linija pokušali su akcijom paljenja lampaša te postavljanja transparenata upozoriti na alarmantne podatke o samoubojstvima u Hrvatskoj.

FOTO: Stipica Grgić
FOTO: Stipica Grgić
U Lijepoj našoj tokom protekle godine zabilježeno je čak 683 samoubojstava, od toga od čega 515 muškaraca i 168 žena. Samoubojstva su tijekom prošle godine činila 24,1% svih nasilnih smrti u Republici Hrvatskoj.

Svaki od lampaša zapaljenih uzduž Mosta slobode upozoravao je simbolički na jedan život, tj. jednu od osoba koja je tijekom 2016. preminula počinivši suicid.

Spomenutim lampašima, postavljenima uz rukohvate uzduž cjelokupne dužine Mosta, upozorilo se na veličinu problema suicida u Republici Hrvatskoj.

I suicid podupire poražavajuće opće demografsko stanje države (uz iseljavanje, nizak prirodni prirast, itd.), a uvelike utječe i na gospodarstvo pojedine države. Ipak, dugoročno najpogođeniji su suicidima oni koji ostaju za preminulima. Njihovi članovi obitelji i prijatelji.

Članovi, volonteri i simpatizeri neprofitne udruge Životna linija, koja je osnovana s ciljem borbe za prevenciju suicida, upravo su na ovakve poražavajuće trendove nastojali upozoriti prolaznike Mostom slobode. Unatoč kiši koja je počela padati s najavljenim početkom akcije paljenja lampaša članovi udruge razgovarali su s više desetaka prolaznika. Njima su ujedno podijelili i letke, kojima su upozoravali na problem suicida u našem društvu.

FOTO: Stipica Grgić
FOTO: Stipica Grgić

>>> Društvo puno predrasuda: ‘Potrebno je educirati ljude i otkloniti stigmu za psihičke poremećaje’

Tabu tema u 21. stoljeću

Zašto su psihički problemi i danas tabu tema u 21. stoljeću? Stigma postoji i danas kada se deklariramo kao demokratkos, tolerantno i liberalno društvo, koje gotovo pa “ubija” svoje građane. Kao društvo se razvijamo ekonomski i gospodarski, a znanost i tehnologija sve više napreduju, no mi kao ljudi očito se sve više povlačimo u sebe, izgubljeni u emocijama koje skupljamo, krećemo se “u rikverc”. U strahu od mišljenja društva i u strahu od osuda ostajemo šutjeti. Bojimo se “sramote”, ne pričamo o jednoj od najvažnijih tema i najvećih problema s kojima je društvo suočeno.

Gledamo satima u prazan zid, razmišljamo ima li smisla, razmišljamo o tome tko smo i vrijedimo li, vrijedi li se sutra probuditi i započeti sve iznova, s istim osjećajem grča i težine na prsima, uz napadaje panike, teško disanje i suze koje nas guše sa svakom novom lošom misli. Govorimo sebi da smo nitko i ništa, da nikad nećemo postati netko i nešto, da je svatko bolji od nas, a mi tek smetnja na ovome svijetu. Na svaku lijepu vijest reagiramo ravnodušno, svaka sreća je kratkotrajna, a osjećaj tjeskobe dugotrajan dok se ponovno grčimo, sklupčamo u mraku i čekamo da bol prođe.

Depresija je borba koja traje cijeli život, svaki dan.

Društvo je zakazalo

Zašto je ovaj događaj na Mostu slobode važan i prijeko potreban? Moramo osvijestiti društvo, osvijestiti ljude oko sebe da su psihički poremećaji, pogotovo depresija s kojom se suočava velika većina ljudi, ozbiljna tema koja ne smije biti nešto čega će nas biti sram ili nešto o čemu nećemo htjeti pričati. Depresija je do ruba dovela brojne živote i društvo je zakazalo.

U 21. stoljeću najlakše je osobama koje su depresivne reći da im je zapravo dosadno u životu, najlakše je smijati se osobama koje pate od shizofrenije, najlakše je osobi koja pati od anoreksije reći “neka nešto pojede” i nazivati je “kosturom”.

Osobe s psihičkim poremećajem svakog se dana bore da izdrže, bude se i zaspu s osjećajem tjeskobe, i tako svaki dan. Depresivne osobe neće pred vas doći suznih očiju i sa žalopojkama, naprotiv, najčešće je riječ o veselim osobama za koje nikad ne biste pretpostavili da se nešto događa, a sve jer se “ne želite miješati u tuđi život” i jer se danas ljudima neda proviriti ispod površina i čitati između redaka.

Kao društvo smo dotakli dno dna. Umjesto da pokušavamo naći rješenje za psihičke probleme i kako ih suzbiti, mi stvaramo nove i pojačavamo postojeće. I dalje smo suočeni sa stigmom za poremećaje mentalnog zdravlja.

Potrebno je educirati mlade i njihove roditelje o psihičkom zdravlju koje je često zanemareno kako bismo otklonili stigmu za psihičkih poremećaja. Danas postoji dosta predrasuda o samim psihičkim poremećajima, oboljelima, pa i o osobama koje vode brigu o psihičkom zdravlju, dakle, psihijatrima i psiholozima.

Postoji nedostatak psihologa u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, a smatram kako bi trebali biti uključeni u rad svih odgojno-obrazovnih institucija. Potrebno je na vrijeme prepoznati simptome i pomoći svakome tko ima bilo kakvih poteškoća, a to je moguće jedino uz edukacije i rad s liječnicima, psihijatrima i psiholozima.

Komentari

Provjerite

FOTO: Bonfe

Genijalna ideja: Evo kako ugrijati svoj dom i uštediti novac

Genijalna ideja kako uštediti, a pritom dobro zagrijati stan. Komentari