Zagreb
+C

Pismo najjačem tati na svijetu od njegove mezimice

FOTO: sanbal.tistory.com

Svi jurimo i žurimo, stoga ponekad zaboravimo na najdragocjenije bogatstvo, a to je obitelj. 

Dan očeva… Dok se u većini zemalja svijeta slavi treće nedjelje u lipnju, u Hrvatskoj se obilježava danas, 19. ožujka. U čast “službenom” danu svim očevima, odnosno tatama želimo sretan dan i zahvaljujemo im na svemu što su učinili i što čine za nas!

FOTO: Oprah.com
FOTO: Oprah.com

Tata je osoba koja vas je vidjela u vašim najgorim i najboljim trenucima, a uvijek će vas voljeti, uvijek će vam iznova pružiti ruku, uvijek će biti ponosan na vas.

Zagrlite ih, recite im da ih volite i koliko cijenite sav njihov trud! Često premalo cijenimo ono što imamo, a ipak je obitelj najveće blago, istinska sreća, oni koji ostaju kada svi drugi odu.

Mome dragom tati…

Zahvalna sam mu na svakoj toploj riječi, na svakoj opasci koja mi je trebala da me vrati na pravi put kada bih skrenula, na pažnji, na svakom prijateljskom razgovoru punom savjeta koji su me usmjeravali dalje.

Hvala ti, tata, na mojim prvim koracima i prvim riječima. Hvala ti što danas poznajem vrijednosti koje me vode kroz život. Hvala ti što na odrastanju uz pjesme Elvisa Presleya, iako ti je engleski loš, ali i Hanke Paldum i Halida Bešlića. Hvala ti što sam među prvima, uz Barbike, imala Kena kada je došao u trgovinu. Hvala ti na svakom plesu i pjesmi koje bismo zajedno pjevali. Hvala ti što si nesebično dao svaku milisekundu svoga vremena. Hvala ti što me uvijek znaš saslušati, plakati i smijati se sa mnom. Hvala ti što me učiš da budem ustrajna, iskrena i svoja. Hvala ti što si mi oduvijek želio samo najbolje i što si me pripremao i zato što me još uvijek pripremaš na putovanje života. Hvala na svemu.

Budući da je moj tata jako visok, kao klinka u vrtiću bila sam sretna jer sam znala da sam “sigurna i zaštićena” kad bi on došao. Znala sam da je upravo moj tata najjači na svijetu i da se našoj obitelji ništa neće dogoditi jer nas on čuva. Znam da je tako i danas, iako je više visok nego velik i jak, no srce je uvijek bilo snažniji vodič od same snage.

U srednjoj školi, kada bih išla van, najteži je dio pitati roditelje za novac. Mame uvijek postave 473 potpitanja, dok su tate nešto blaži što se tog dijela tiče. Moj bi se tata uvijek nasmijao prije nego što sam išta i rekla, izvadio bi novčanik znajući o čemu se radi i uvijek sa smijehom rekao: “Ali vrati ostatak!”

Ništa se ne može mjeriti s osjećajem topline i sreće, popraćene suzama radosnicama, kada se vratim iz Zagreba i kada me u mom domu dočekaju tople ruke i zagrljaji mojih roditelja, moje, kako to moj tata kaže, “posljednje crte obrane”.

Otac može biti svatko, no “tata” je titula koja se mora zaslužiti.

Čuvao me kada sam tek došla na svijet i bila sam i ostala njegova mezimica. Uvijek me poticao i danas me potiče naprijed, govori mi koliko potencijala imam i neka ga iskoristim. Često dugo razgovaramo i tada postajemo najbolji prijatelji koji nerijetko zajedno podijele pivu u večernjim satima.

Svaka svađa bila je i više nego potrebna jer danas shvaćam vrijednosti koje dotad nisam primjećivala, svaka topla riječ pokazala mi je da uz mene stoje moji najbolji prijatelji – moji roditelji. Zahvaljujući njima danas sam zdrava, odgojena, obrazovana i sretna, iako još rastem i iako se još “gradim”. I zato se nadam da ću ih učiniti ponosnima i da će na njihovim licima kapati samo suze radosnice i suze ponosnice.

Komentari

Provjerite

FOTO: Zagreb.info

Uspomene iz djetinjstva: ‘Igralištem je odzvanjao dječji smijeh dok smo pekli ukradeni kukuruz i brojali zvijezde’

Nažalost, pečenje kukuruza više nije dio djetinjstva današnje djece. Komentari