Dani ponosa i slave za njih su bili tijekom devedesetih.

Krešo je bio pripadnik zagrebačkog skinhead pokreta tijekom devedesetih. U prvim dijelovima svoje ispovijesti podijelio je s nama razloge zbog kojih se priključio samom pokretu, pričao nam je o svojoj inicijaciji te o ratu koji su skinsi vodili na zagrebačkim ulicama.

>>>BIVŠI ZAGREBAČKI SKINHEAD: ‘Zbog vršnjačkog zlostavljanja priključio sam se ozloglašenom pokretu’

Također nam je ispričao kako je zapaljen punkerski skvot kod stadiona NK Zagreb, a čije paljenje je on sam inicirao. U prošlom nastavku Krešo je opisao kako se osjećao kada je jednom punkeru držao nož pod vratom.

Rat je raščistio grad

“Odvijao se ulični rat u kojem je svako malo netko dobio batina. Spominjali su se i Molotovljevi kokteli koji će se bacat na nas. Jednu noć smo išli u Concordiju kada smo na raskrižju u blizini skužili punkere. Tada sam čuo: “Pazite, Molotovljev koktel će se baciti.”

>>>BIVŠI PRIPADNIK SKINHEADSA: ‘U trenutku moje inicijacije Dinamo se zvao Croatia, a ja sam postao navijač!’

Nakon nekog vremena punkeri su saznali gdje žive neki skinsi. Radilo se o meni i još jednom liku. Jedan dan je hrpa punkera uletjela u moj dom i demolirala ga u potrazi za nama. S obzirom da je većina ljudi u domu znala po što su došli jedan čuvar nam je dao ključ od tavana da odemo gore na krov zgrade. Pozvana je i policija, a sve se to odigralo u par minuta. Nisu nas našli, a na sreću, nisu se više usudili opet doći.

I punkeri su imali nekog vođu. Sjećam se da je on dilao travu i tripove. Bilo je puno svakakvih događaja i situacija, no bit svega je – radilo se na tome da u tom ratu nestanu svi pripadnici subkultura.
Na kraju je ispalo da su skinsi prvo iz grada rastjerali hipije pa rokere i metalce, a onda sve ostale punkere. To je vodilo i u samu propast skinheadsa.

Napominjem da sam ja to tako shvatio i da je to moje mišljenje, a objasnit ću ga ovako.

Skinsi su bili alat u rukama policije?

Nakon što je došao novi vođa skinsa, počelo se događati sve to, a iz nekih krugova se proširila priča kako je on ubačen od strane policije jer je nekako trebalo očistit grad i okupljališta svih huligana.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Znači skinsi su, po meni, poslužili kao alat za provedbu toga svega. O vođi smo čuli da je prije par godina nosio spitku s velikim slovom A na leđima, da je on punker koji je odjednom postao skinhead i slično. Bio je relativno nedodirljiv, kao da je to bila neka druga ekipa.[/box]

>>>BIVŠI PRIPADNIK SKINHEADSA: ‘Slavili smo Hitlerov rođendan i vodili rat na zagrebačkim ulicama’

 

S vremenom su iz grada nestali rockeri, hipiji i ostala alternatriva. Povukli su se u rubna područja grada ili barem smanjili intenzitet okupljanja po Tomislavcu, Opatovini, Tuškancu i Centru grada jer su se bojali pravih huligana i vojske ćelavaca.

Ostao je još punk i AFF fronta, no i oni su gubili utjecaj jer su skinsi sve to rašćišćavali. Ma bio je dovoljan i samo strah da će naletjeti na skinse.

Posljednje čišćenje grada

U jednom trenu jedan od njih je dobio nož u prsa u pol’ bijela dana na Trgu. Drugi je isječen u tramvaju negdje u Vodnikovoj. Uglavnom, skinsi su zauzeli svoje mjesto na vrhu i trebalo je napravit posljednje čišćenje grada od punkera potaknuto događajem u kojem je netko nastradao.

Počela se širit priča kako se na Tomislavcu treba skupiti najveći broj skinsa ikad. Ja tada nisam bio tamo, no frend mi je sve ispričao.,

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Na Tomislavcu se skupila hrpa skinsa, svi naoružani do zuba i odjednom je netko izvadio fotoaparat i to slikao. Znate li ti gdje je ta slika završila?! Uvećana je i izložena na pano u Petrinjskoj gdje su se agenti policije spremali za privođenje svih poznatijih skinsa ili onih za koje su znali da im mogu nešto prišiti, a sve s ciljem da i skinse maknu iz grada.[/box]

Zato sam i rekao da su se skinsi urušili iznutra jer je došlo do cinkarenja, a i poslužili su svrsi – raščistili su cijeli grad od svih mogućih oblika subkultura. Iz svega toga nameće zaključak da su neki, da bi spasili svoju guzicu i izbrisali si dosje, upustili se u dogovor s policijom i odradili zadatak.

Hrpa skinsa je pohapšena, hrpa ih se maknula, mlade se nije regrutiralo, a sve poslije toga su bili neki novi klinci koji su sve shvatili na svoj način.

Skinsi koje ja poznam držali su do sebe, do svoje neovisnosti i nisu htjeli da ih se pamti po huliganizmu, niti su htjeli biti to što su postali. Sjecam se da mi je jednom jedan od starijih rekao – “Moji skinsi žele ići na posao, otići na pivo poslije posla i utakmicu i to sve bez ikakvih razbijanja ikoga i ičega.”

Naravno to je bilo nemoguće jer uvijek će se netko zakačiti s nekime, a tko pozna onog trećeg… to je krug koji je teško prekinuti.

Oni nikada nisu napuštali

Mislim da danas nakon toliko godina ne treba u nikoga upirati prstom jer vjerujem da je svatko radio najbolje kako je znao. Većina dečki u takvim društvima nisu zato što su mila djeca, nego su otpadnici društva.

Društvo je takvo da neki jednostavno postanu doktori, novinari, odvjetnici i nikada u životu nisu bili na marginama pa da vide kako je tamo. Drugi su na marginama od samog rođenja, treći završe na marginama spletom okolnosti.

Život piše čudne i teške priče. Netko se snađe bolje, netko nikako, treći opet sve daju u nešto što će im na koncu, netko oduzeti. Ja sam bio žrtva agresije od strane drugih, bio sam okružen nasilnicima koji su me maltretirali i više nisam znao ni sam gdje mi je mjesto.

Žudio za zaštitom, žudio sam za pokretom u kojem ću biti punopravan član ,a opet, žudio sam i za tim da mogu druge štititi. Jedno je što čovjek želi, a drugo je što će na kraju napraviti u skladu s okolnostima na koje ne možeš utjecati.

Htio bih se zahvaliti svima onima koji su bili začetnici ideje, koji su imali ispravan stav i koji su vjerojatno taj pokret zamišljali kao i ja. Kao pravi pokret koji će imati svoja pravila, svoje principe i ne odustajati od njih.

Zahvalan sam što su me prihvatili, pokazali da i ja mogu biti dio nečega. Dobio sam ono – kad znaš da te onaj iza tebe, a ni onaj ispred tebe, neće napustiti, neće te ostavit nikad. Dali su mi utočište u trenutku kada ga nigdje nisam mogao naći.

*Kraj

>>>BIVŠI SKINHEAD: ‘Dok sam držao nož pod vratom punkeru, pucao me adrenalin i pekla me savjest

Komentari