Ostalo ih je malo: Ovo su najzagrebačkija mjesta u gradu

Zagreb.hr

Jedan dan u životu grada traje koliko i jedan ljudski vijek.

Ukoliko odvrtimo film iz 2016.  i 2017. godine, primjetit ćemo da su se brojne bitke vodile za Zagreb. Zagrepčani nisu bili nikada glasniji, a tako neprimjetni. Prisjećali su se oni svih crtica i mjesta koja su nekada činila njihov Zagreb, a sada ih je prekrio plašt prošlosti. Jedan dan u životu grada traje koliko i jedan ljudski vijek. I upravo zbog toga, jedan dan, jedan događaj može potpuno promijeniti grad kakav poznajemo.

Neke bitke su nepovratno izgubljene, neke se još uvijek vode, no jedno je sigurno – ništa više nije isto, ostaju nam samo uspomene i trud da Zagreb prihvatimo takvim kakav je te nađemo prozorčić kroz koji ćemo se opet upoznati s njegovom dušom.

Neka mjesta u gradu ostala su još uvijek ista, još uvijek pričaju istu priču o gradu kojeg ne smijemo zaboraviti.

Gornji grad

Jedno od najdražih purgerskih mjesta u gradu. Gornji grad nam priča priču o njegovoj prošlosti, sklada nam najljepšu glazbu sa zagrebačkim notama, stvara najljepše prizore koji nas tjeraju da se opet zaljubimo u svoj grad… Odete li na Gornji grad i zaklopite oči na tren, vidjet ćete Zagreb odjeven u svoje najljepše ruho – vidjet ćete onaj Zagreb koji ste zavoljeli kada ste prvi put zakoračili na njegove ulice.

Rokov perivoj

Britanac ćemo preskočiti, ove bolne točke na licu grada bolje je ne doticati se. No, možemo prošetati do Rokovog perivoja. “Tu, gdje je nekad bio stan smrti, danas je mjesto živih, kojim se užurbano kreću ljudi i bezbrižno se igraju djeca; a gdje je danas život, bit će opet smrt.” riječi su velikog Goethea, sasvim prikladne za ove dvije gradske lokacije. Ukoliko vas Britanac previše boli, prošećite do Rokovog perivoja i duboko udahnite  grad. Tu je, s vama. Malo umoran, no još uvijek naš.

Manduševac

Spustimo se natrag do Trga. Znam, znam, ovo drago vrelo potpuno je zanemareno. Zaboravite na tren pukotine i zanemarivanje gradskog simbola, doživite Manduševac očima malog zagrebačkog klinca, znatiželjnog i potpuno nevinog. Začudite se, oduševite se, ubacite novčić i zamislite želju. Vjerujte, ostvarit će se.

Facebook
Facebook

Stara Vlaška

Dobro, u ovoj ulici izmjenilo se štošta, no onaj njezin poznati šarm prisutan je. Slike naviru u sjećanje, a koraci su nekako lakši dok koračamo Vlaškom, prema Kvatriću. Unatoč svemu, prepoznatljivi prizor Vlaške još uvijek mami osmijeh na lice i budi Zagreb kakav znamo. Ipak, što smo bliže Kvaternikovom trgu, svaki novi krak biva sve teži. Zadržimo se na Vlaškoj, nećemo dalje.

Maksimir

Maksimirska cesta ostaje ista. Od Kvatrića ka Dinamovom stadionu na svakom koraku nalazimo Zagreb, gospodskog i ponosnog držanja. Park Maksimir još uvijek je tu, njegova jezera i skrivene klupice. Istina, u jezerima se više nitko ne kupa, kad njima zavlada led nećemo vidjeti dobro poznat prizor klizača. Nećemo vidjeti niti “balavandera” koji gledaju utakmice s drveća… No, to je do nas. Maksimir je ostao isti, skriva zagrebačku dušu u svojim bogatim krošanjama i čeka slučajnog prolaznika kojem će ispričati sve ove priče koje polako prelaze u legendu.

FOTO: justzagreb.com
FOTO: justzagreb.com

Neka mjesta polako odlaze u zaborav, prekrivena prašinom građevinskih radova. Druga pak nestaju potisnuta vremenom koje navire. Za nestanak nekih zagrebačkih crtica krivi smo mi sami jer smo ih jednostavno prepustili vrtlogu zaborava. Ipak, lijepe priče vrijedi pričati, zbog nadolazećih zagrebačkih klinaca, ali i nas samih.

Imate li vi neku svoju zagrebačku oazu? Pište nam na [email protected] ili u inbox Facebook stranice.

 


Komentari