Ovakvu priču o Zagrebu još niste pročitali: Grad u plavom kaputu ima posebnu dušu!

Hrvoje Joe Topic

Ljubav prema Zagrebu je bezuvjetna, koliko god se ponekad naljutiš na njega, ljubav ne jenjava i može samo jačati.

Možda sam nepopravljivi romantik al još uvijek gledam na ovaj grad onim djetinjim pogledom, potpuno nevino i idealistički. Iako svakodnevno slušam milijun prigovora upućenih Zagrebu, svjesna da su mnogi od njih realni, ne mogu prestati pravdati Zagreb. Jer on stvarno nije ni za što kriv. Zagreb nije kriv što mu njegovi brojni stanovnici ne mogu otvoriti srce, što se često njegove raširene ruke iskorištavaju na najružniji način. Zagreb nije kriv ni zbog toga što je njegov izgled nagrđen.

On je i dalje onaj stari Zagreb, uglađen i elegantan, pravi gospodin. S kicoškim osmijehom ispod nakrivljenog šešira, spreman je popričati sa svakim, prihvaćajući svakog došljaka u svoj zagrljaj.

Huk sa stadiona

Odrastajući u srcu Maksimira, djetinjstvo mi je obilježio huk s Dinamovog stadiona. Plave rijeke ljudi su se sljevale od Vlaške, preko Kvatrića i Maksimirskom ulicom prema stadionu čineći atmosferu koju je teško izbrisati iz sjećanja.

stadiumguide.com
stadiumguide.com

Moram priznati da me obuzme tuga svaki put kad shvatim da je taj huk sve dalji, sve tiši, gotovo da ga ni jake uspomene ne mogu više prizvati. Ponekad se čak pitam je li moguće da je postojao ili ga je moj djetinji um samo umislio?

Zagreb je nekoć nosio “sjajni plavi kaput”

Je li moguće da sam odrastala u nekom vremenu kada je gospodin Zagreb još uvijek nosio onaj svoj prepoznatljivi plavi kaput u punom sjaju? U vremenu kada je za nas klince u parku Maksimir postojao “sporedni” ulaz pa dok su se vikendom stvarale gužve na glavnim vratima, mi smo se fakinski probijali kroz samo nama znan prolaz. Maksimir nas je uvijek uzbuđeno čekao. Stvarajući uspomene na njegovim klupicama dok slušali smo što nam ima za reći i kakve će nam sve, dobro skrivene tajne, otkriti.

Gornji Grad piše posebne priče

No, nije Maksimir jedini zagrebački fakin koji ponekad otkrije tajne koje i ne bi smio. Tu je i stari znanac Zagrepčana- Gornji Grad. Eh, koliko on ima priča za ispričati … I dan danas ovaj dobrodržeći starac čeka društvo koje će mu pokloniti par minuta vremena. Samo treba stati i osluhnuti, otvoriti srce prema ovom gospodinu i poslušati što želi podjeliti sa svojim sugrađanima.

Wikipedia
Wikipedia

Svjedočio je tako Gornji Grad mnogim tajnim ljubavima, prvim pijanstvima, inspiracijama zagrebačkih pjesnika i boema koji se zateknu na njegovim ulicama kasno u noć. U trenutcima dok Zagreb spava, gornjogradske ulice postaju inspiracija za sve lijepo što se o našem gradu pisalo. Svemu tome svjedočio je Gornji Grad, mudro šuteći i izmijenivši tek pokoji komentar sa svojim Matošem čijem pogledu se ništa ne može sakriti.

Park Ribnjak je vječno mlad

One znatiželjne, željne zagrebačkih priča, uputit će Gornji Grad na šetnju parkom Ribnjak. Klupice tamo pričaju malo drugačije priče. Uz glazbenu pozadinu gitare od njih možete čuti sve o generacijama koje su svoje najluđe godine proveli upravo u ovom parku. Duh mladosti koji su generacije mladih Zagrepčana utkali u ovaj park, daje mu neki poseban šarm. Ako sklopimo oči i prepustimo se Ribnjaku možemo čuti glazbu i smijeh prošlih i sadašnjih zagrebačkih klinaca.

ribnjaaaak

Šenoa ponosno stoji

No, malo niže, na samoj Staroj Vlaškoj čeka nas još jedna dobro znana osoba- August Šenoa. Jeste kad zastali pokraj njega i pozornije ga promotrili?

Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL

Okružen ljudima, a tako sam, ovaj pisac je u iščekivanju. Pozdravlja svakog prolaznika, no pozdravi su mu rijetko kad uzvraćeni. Čekanje je naporan posao, stanite ponekad pokraj njega i skratite mu vrijeme, zauzvrat ćete dobiti njegovu bezgraničnu zahvalnost.

>>> OVO JE SVE: Prizor sa zagrebačkih ulica vrijedan skidanja kape do poda (FOTO)

Zagreb još uvijek ima dušu

Zato volim Zagreb. Njegov plavi sako možda je izblijedio ali se, njegujući ljubav koja je utkana duboko u meni, duboko nadam da će Zagrepčani probuditi dijete u sebi, vratiti sjaj plavome kaputu i kicoški osmijeh na njegovo lice.

Ako otvorimo svoja srca shvatit ćemo da nitko nije ukrao dušu našem gradu. Ona je još tu, samo čeka da ju primjetimo.

>>> ZAKAJ VOLIMO ZAGREB? Popisali smo sjećanja na prve poljupce i sladolede od tri kune…

>>> ZAGREB GRAD S MILIJUN LICA: Zbog ovih fotki voljet ćete ga još više (FOTO)

>>> ZAGREPČANI, VI ČINITE OVAJ GRAD: Ulice, trgovi i parkovi potpuno su prazni bez vašeg osmijeha (FOTO)

 

 


Komentari