Zavirili smo u spomenar iz osnovne škole i s osmijehom na licu prisjetili smo se dječjih dana.
Leksikoni, spomenari, dnevnici, uspomene, tajne, želje, događaji… Iako smo danas ove knjižice zamijenili “zidovima” i profilima na društvenim mrežama, mnogi i danas čuvaju dražesne knjižice koje kriju najljepša sjećanja na bezbrižne dane, koji nam izmame osmijeh na licu i nostalgične suze pri svakom novom otvaranju starih listova.
Uspomene čuva i spomenar i njegove stranice ispisane različitim stihovima, najčešće potkrijepljeni crtežima i dobro poznatom rimom kojom počinje priča:
Spomenari su bili svojevrsna pismena izmjena crteža, poruka i stihova, i uglavnom bi se dijelili prijateljima iz razreda koji bi u njima ostavili svoj trag. Najčešće bi to bile ukrašene bilježnice praznih listova koje bi oni potom ispunili riječima i crtežima. S obzirom na to da nisu svi imali kreativnu crtu u sebi, nerijetko bi u pomoć uskočila majka.
Mi smo iz hrpe stvari nostalgično obrisali prašinu s kutije i naišli upravo na spomenar iz osnovne škole i s osmijehom na licu obnovili nikad zaboravljene uspomene i pretvorili ih u mini fotogaleriju.
…kad jednom zađete u godine srušenih snova, slomljenih iluzija i osmrtnica s poznatim imenima, otvorite svoj spomenar i sjetite se kako je život nekada bio ružičast, kako je sve bilo oduvijek i zauvijek, kako su simpatije i prijateljstva bili ukrašeni gomilom leptirića i cvijeća upućenih upravo vama. – Sanja K.
