Zagreb
+C

Tajnovite kuće: Ove dvije zagrebačke adrese kriju zanimljive priče

Ana Lasić/Facebook

Zavirite u ove zgrade.

Naš Zagreb obiluje skrivenim i tajnoviti mjestima, obavijenim velom misterija koje je većina nas, barem u jednoj fazi odrastanja na zagrebačkim ulicama, željela upoznati te saznati sve tajne i razotkriti misterije.

Za one koji tu fazu nisu imali, donosimo dvije zanimljive priče o lokacijama koja vape za upoznavanjem.

Ugao Novakove ulice i Langovog trga

Ugao kao ugao, mislite si? Upravo na ovom mjestu nalazi se jedna od najstarijih zagrebačkih kuća. Kao i svaki prašnjavi i zaboravljeni kutak Zagreba, i ova, danas neugledna kuća, krije pregršt zanimljivosti koje jedva čekaju da iz zametnutih sjećanja i požutjelih stranica knjiga izađu na vidjelo slučajnom prolazniku. Prema službenim podacima, kuća je izgrađena koncem 18. stoljeća.

Hrvatski povjesničar umjetnosti, Krešimir Galović na svom blogu otkriva da je u vrijeme njene izgradnje, prema staroj gradskoj podjeli, ovaj je dio grada pripadao “vlaškoluičkoj” gradskoj općini, točnije tadašnjoj Gornjoj Vlaškoj ulici (zapadni dio Vlaške ulice), a koja je obuhvaćala širok prostor od Harmice, preko buduće Jurišićeve ulice, do biskupskih ribnjaka. Navodi kako se tijekom tridesetih godina 19. stoljeća ova se kuća u povijesnim izvorima nazivala „kuća spravišća“, budući da je bila sjedište suca „vlaškouličke općine“, a koji je ujedno bio i predsjednik njene uprave.

Posljednji sudac “vlaškouličke općine” koji je stanovao u njoj, bio je Blaž Šoštarić. Opis unutrašnjosti ove kuće iz 1858. donosi Velimir Deželić st. u članku naslovljenom „Zagrebačka vlaškoulička općina“, objavljenom u Narodnoj Starini 1923. godine (knjiga II., str. 101–119).

Tin Žunić/Facebook/Zakaj volim Zagreb
Tin Žunić/Facebook/Zakaj volim Zagreb

Prema Deželićevim navodima, u vrijeme dok je Blaž Šoštarić obavljao dužnosti „vlaškoopćinskog“ suca u kuhinji prizemlju i jednoj podrumskoj prostoriji nalazio se zatvor. Nakon ukinuća vlaškouličke općine, Šoštarić je u njoj imao svoj odvjetnički ured, a gradsko mu je poglavarstvo kasnije dozvolilo da ovdje prodaje i vino. Kako piše Deželić, Šoštarićeva je kuća za njegova života bila „jedna od najljepših i najotmjenijih u gradu“ i mogla se mjeriti „ne samo s kurijama zagrebačkih kanonika, već i s kućama vlastele.“

Kako Galović navodi, ova kuća je tek pukom slučajnosti izbjegla rušenje. Naime, nakon drugog svjetskog rata, vlasnici kuće bili su Štafanija i Vladimir Moguš koji su 1966. zatražili od tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba odobrenje za rušenje kuće, kako bi se na njenom mjestu izgradio novi objekt. Ovaj je zahtjev od strane Zavoda za zaštitu spomenika odbijen.

S obzirom da je obrazloženje odbijanja bilo poprilično neprecizno, u slučaj se uključio Republički sekretarijat koji službenim rješenjem uvažio žalbu Štefanije Moguš, a rješenje Zavoda za zaštitu spomenika poništio. Ipak, zbog birokratskih zavrzlama odustalo se od gradnje novog objekta te je spletom okolnosti kuća izbjegla rušenje.

Nažalost, danas je jedna od najstarijih zagrebačkih kuća potpuno derutna, a tek bršljan kojim je obrasla otkriva da se nekoć radilo o najotmjenijoj i najljepšoj kući u gradu.

Zgrada u Frankopanskoj broj 5

U vrijeme dok su tramvaje još vukli konji, u Frankopanskoj se nalazilo okretište tramvaja. Na broju 5 u ovoj ulici nalazi se zgrada koja je tada bila u vlasništvu zagrebačkog tramvaja. Podaci kazuju da su se u njenom podrumu nalazile štale za konje, dok su na katu stanovali vozači, odnosno kočijaši tramvaja.

Ana Lasić/Facebook
Ana Lasić/Facebook

Na mjestu nekadašnjih štala sada su lokali, pregrade su zazidane i nije ostao opipljivi trag nekadašnjih konjskih nastambi. Ipak, jedan trag je ostao – drveni balkoni s kojih se ulazilo u stanove vozača tramvaja. Zavirite u dvorište ove zgrade i bacite pogled na balkone.

Komentari

Provjerite

commons.wikimedia.org

Misteriozno bratstvo sa sjedištem u Zagrebu u Družbu prima nadvojvodu Karla Austrijskog

Broj redovite braće (članova) i članova prinosnika je ograničen (numerus clausus).