Osnovnoškolski i srednjoškolski “strah i trepet” koji nam danas mami osmijeh na lice.
Sjećate li se osjećaja straha kada nastavnik/ca najavi usmeno ispitivanje, a vi molite u sebi da vas ne prozove jer ni ovoga puta niste spremni? Sjećate li se koliko ste strahovali kada je došao Dan D, odnosno roditeljski sastanak nakon kojeg je slijedilo suočavanje s ljutitim roditeljima? Sjećate li se osjećaja olakšanja kada bi zazvonilo školsko zvono i kada bi nam najdraži “predmet” bio Veliki odmor? Jeste li i vi ljetne praznike proveli učeći za ispite na popravnom roku?
Zagrepčani, sjećate li se imenika iz školskih dana?
Neki građani osnovnoškolske i srednjoškolske imenike davno prije nazivali su knjigom strave, a najgore je bilo onima koji bi bili na samoj sredini imenika jer bi ih profesori često dobro “zalizali” i, kako kažu građani, sretnim dobitnicima ne bi “ginulo” prozivanje iz svakog predmeta.
Neki su u imenike čak sami upisivali ocjene, a kako kaže Darko, našao se i poneki “biser” koji bi kolegama upisivao jedinice.
Narcisa je u grupi Osamdesete u Zagrebu objavila fotografiju imenike iz doba SFRJ, gdje je vidljivo da je Željko od svojih ocjena, odnosno kolaca stvorio pravi vinograd! Našalili su se i da je danas sigurno na nekoj dobroj poslovnoj poziciji ili da je barem uspješan vinogradar.
Jedinice bismo nazivali “kolcima”, a dvojke “labudovima”, a ako naše znanje ne bi bilo vrijedno ni jedinice, odnosno “kolca”, onda bi sa strane u imeniku zaslužili i nulu, to jest “krumpir”. Također, sa strane bi učenici nailazili na razne komentare nastavnika o njihovu ponašanju na sata.
Sa sjetom se građani prisjećaju osnovnoškolskih i srednjoškolskih dana, osjećaja straha, uzbuđenja i sreće, zvuka zvona koji znači završetak agonije pred ispitivanje… jedan od najljepših dijelova naše prošlosti koje današnja djeca neće imati priliku osjetiti.
