Kninjanka koja je u Zagreb unijela dašak svježine koji mu je nedostajao.
Barbara Grgić je 20-godišnja studentica kroatologije i rođena Kninjanka neumorna duha i strasti za upoznavanjem novih mjesta i novih ljudi. No, Barbara nije obična djevojka. Svoju je ambicioznost i strast prema putovanjima i otkrivanju tajni pretočila u jedan od najljepših projekata vezanih uz Zagreb, i sve je to učinila sama.
Barbara je lice iza Instagram profila beli.zagreb.grad koji je otvorila krajem veljače ove godine, a već broji više od pet tisuća pratitelja koje ova mlada studentica svakodnevno oduševljava zanimljivim činjenicama, pa tako Zagreb mogu pobliže upoznati i sami Zagrepčani.
U Zagreb se doselila prije dvije godine iz Knina na studij kroatologije na Hrvatskim studijima, i tada počinje ljubav između nje i Zagreba.
Kao Kninjanka se u Zagrebu najprije, kaže, privikavala na zrak, potom se pokušavala sporazumjeti sa Zagorcima i usput naučiti povijest Bedekovčine, a onda objasniti da nije s mora (jer Knin i more dijeli nešto manje od sat vožnje Opelijanderom), da nije iz Slavonije (jer bi uz kofer s odjećom ponijela i kofer suhomesnatih proizvoda), a ni iz Like jer, ističe, nitko nije savršen.
“Potom se ova Kninjanka malo gubi po gradu i pita gdje je ta slavna Remiza, nauči kako nije dobro gledati GPS jer po njemu trebaš s Trešnjevačkog trga ići Vukovarskom i Savskom kako bi došao do Šare. Nakon dva-tri tjedna, navikne se na vrane, na “stiže dvojka, a ne dvica”; na to da sat vremena u Zagrebu nije kao sat vremena u Kninu i da za sat jedva stigneš s Trešnjevke do Peščenice“, objašnjava nam naša sugovornica.
A kako je sve počelo?
Nakon što je Barbara po dolasku u Zagreb “pohvatala” osnovne relacije, odlučila je protegnuti noge tražeći prečice do određenih lokacija, prilikom čega je nailazila na brojne znamenitosti o kojima je, kaže, željela znati više.
S obzirom na to da je zaljubljenik u društvene mreže, odlučila je nekoliko takvih fotografija uz zanimljive činjenice podijeliti na vlastitom profilu. Nakon što je primijetila da takav tip profila o Zagrebu na Instagramu ne postoji, odlučila je pokrenuti vlastiti.
“Uskoro sam lutala Zagrebom fotografirajući i tražeći zanimljive činjenice. Znala sam prevaliti i po par kilometara da istražim neku lokaciju, a usput naučim i nove puteve. Kad voliš to što radiš, ljudi to i primijete. Inače ne bih ni razgovarala ovdje s vama, zar ne?” kazala nam je naša sugovornica.
Barbara nam je otkrila koje su joj najdraže zagrebačke lokacije. Jedna od njih je Grič koji, ističe Barbara, skriva toliko zanimljivih povijesnih činjenica i detalja da oni koji svakodnevno prolaze Gornjim gradom toga nisu ni svjesni.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Ne mogu proći Kamenitim vratima bez da se sjetim da su to tek jedna od šest vrata kroz koja se nekad kročilo u Zagreb. Prolazeći njima ne mogu ne čuti zvono s Lotrščaka koje je nekoć upozoravalo mještane koji bi se nalazili izvan zidina da se smjesta vrate kućama. Ne mogu proći, a da se ne osvrnem na kip Dore Krupićeve s lijeve i lanac s Nelsonova broda s desne strane vrata. Potom svaki put nailazim na veliku dilemu – poći ravno Kamenitom ili skrenuti u Habdelićevu do Jezuitskog po nove priče i fotografije.“[/box]
Rođenu Kninjanku i zaljubljenicu u Zagreb najviše, kaže, inspirira povijesna pozadina onoga što je fotografirala.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Uz fotografiju sa Strossa naći ću najzanimljivije činjenice o Strossmayeru, nešto što bih i sama željela pročitati. Mnogi sigurno ne znaju da je Strossmayer imao brata blizanca koji je preminuo nedugo nakon rođenja. Roditelji su dječake planirali nazvati Josip i Jura, a pošto nisu znali koji je blizanac umro, odlučili su mu dati oba imena“, istaknula je Barbara koja, kaže, upravo tako želi predstaviti povijest, koja je, ističe, i dan danas interpretirana na krivi način.[/box]“Strossmayer, političar, biskup, utemeljitelj brojnih institucija… Ne. Strossmayer, običan čovjek od krvi i mesa, rođen u Osijeku 1815. Čovjek koji je slijedio svoje snove i borio se za svoje ideale i kao takav ostao upamćen, za neke pozitivac, za neke negativac, kako god -ostao je. Jer, jedini način za izbjeći kritike je ne raditi ništa, ne reći ništa i biti ništa“, istaknula je naša sugovornica.
Dan u Zagrebu
Barbara nam je otkrila kamo bi sve odvela osobu koja je prvi put kročila na zagrebačke ulice, a time i nas mislima provela kroz Zagreb koji, koliko god nam je poznat, još uvijek krije nevjerojatne priče i brojne tajne.
“Prvo Dugom (Radićevom) ulicom do sv. Jurja. Pa slijedi pojašnjenje zašto je to jedini kip sv. Jurja na kojemu je već ubio zmaja. Zatim stepenicama do Kamenitih vrata i Markova trga. S Markova trga do Katarinina i platoa Gradec. Jer svatko mora vidjeti kornjaču i “velikog plavog kita”. Potom Strossmayerovim šetalištem jer svatko mora Matošu sjesti u krilo i zagrliti ga.
Nakon priče o zvonu lotrijaša, spustiti se Zakmardijevim stubama do Ilice i prošetati se do K&K Milčec, jedinog mjesta u Zagrebu u kojem ćete sresti duh Zvonimira Milčeca, ali i popiti izvrsnu kavu te ostaviti poruku nepoznatom čitatelju. Potom bismo se uputili prema Mirogoju, a s Mirogoja prema Bundek“, kazala nam je Barbara.
U Zagrebu su joj u snalaženju od velike pomoći, kaže, bile ploče s imenima ulica, za koje smatra da ih mnogi shvaćaju zdravo za gotovo.
“Kad bih vam rekla koliko su me puta vlastitom mjestu zaustavili stranci i pitali za neku ulicu jer nisu vidjeli ploču, začudili biste se. Mislim da su po tom pitanju više od ikog u Zagrebu zadovoljni turisti, ali isto tako, ne bi bilo loše da pored kratka sadržaja na hrvatskom, stoji i jedan na engleskom“, smatra Barbara.
‘Smeta me sveopća mrzovolja i introvertiranost’
No, koliko god je naš Zagreb divan, s druge strane ima i sjena koje bdiju nad njime i stvari koje bismo rado promijenili. Barbari u Zagrebu više od ploča i nedostatka autobusnih linija smeta mentalitet građana.
“Kad dolaziš iz mjesta u kojemu možeš preko noći ostaviti nezaključana vrata, teško je naviknuti se da ujutro u dizalu ne dobiješ povratno ‘dobro jutro’ ili da te ne žele uopće ni pogledati kad želiš samo pitati kako doći do određene ulice. Iako to ne želim, nerijetko se zateknem kako buljim u izraze lica ljudi u tramvaju tražeći neko sretno i veselo lice. Sveopća mrzovolja i introvertiranost.
Mislim da Zagreb ima i više nego dovoljno sadržaja i razloga za sreću i zadovoljstvo, no mnogi to nisu naučili cijeniti. Neprestano slušamo o onome što ne valja, razgovaramo o onome što bismo željeli promijeniti umjesto da to jednostavno – napravimo. Za početak, zašto ne bismo sami riješili problem koji planiramo objaviti u grupi “I to je Zagreb”, umjesto da čekamo da netko drugi kontaktira nekog trećeg koji bi možda mogao riješiti problem“, smatra mlada studentica.
Građani oduševljeni projektom
Ova mlada i ambiciozna studentica povijest interpretira na jedan zabavan i didaktičan način, a uz sve to njeguje odličnu komunikaciju sa širom zajednicom na društvenim mrežama, no nikad nije, kaže, sanjala da će njezin projekt probuditi toliki interes javnosti da će o tome i progovoriti.
Barbara je oduševljena brojnim upitima i porukama podrške koje dobiva, a građanima daje i ideje za prve spojeve, kave ili izlet po Zagrebu.
“Upoznala sam i krasne ljude koji imaju vlastite projekte sa svrhom očuvanja hrvatske nematerijalne kulturne baštine i promicanja prosperiteta hrvatskih gradova i sela, poslije čega sam shvatila da ovo što radim nije samo fotografiranje i zabava na Instagramu“, ističe Barbara.
Sve što je dosad napravila, napravila je sama, no kaže da je uvijek otvorena za suradnju.
No, ovo nije njezin jedini projekt. Barbara u međuvremenu radi spisak mjesta koja želi posjetiti, a koja kriju zanimljive činjenice. Spisak se zove Digitalne razglednice, a ujedno promiče i mjesta iz kojih ne možete dobiti razglednicu, ne zato što su zaboravljena, nego zato što se, zaključuje Barbara, ne trude prisjetiti ih se.
