Na adresi Vlaška 5 stoji zgrada nesređenih imovinsko-pravnih odnosa za koju se tvrdi da je najstarija zagrebačka masonska loža Prudentia. Vila je nastala još 1733.godine i to pod pokroviteljstvom grofa Ivana Draškovića uz prisutnost Maksimilijana Vrhovca.

Derutna zgrada smještena je u samom srcu grada, a teorije kažu kako su na njoj vidljivi tragovi masonskih simbola. Na vrhu ulaznih vrata nalaze se prikazi glave brkatog muškarca i zmije koju se smatra jednim od masonskih obilježja.

Maksimilijana Vrhovac se često vezuje uz ložu Prudentiu

Maksimilijana Vrhovca se često povezuje s masonima, jer je uhićen zbog sumnje u vezu s urotom Ignjata Martinovića 1795. godine, a 1913. godine je u Zagrebu bila osnovana i slobodnozidarska loža pod imenom “Maksimilijan Vrhovac”. Sa sigurnošću se zna da je bivši franjevac i sveučilišni profesor Ignjat Martinović oko 1791. god. bio mason, a da se s M. Vrhovcem dobro poznavao još od 1770.- ih, kada su obojica predavali na sveučilištu u Pešti.

U sudskoj istrazi (nakon koje su sudionici urote uglavnom bili osuđeni na smrt, a slobodno zidarstvo je bilo zabranjeno u čitavoj Austriji i Ugarskoj) je M. Vrhovec tvrdio da njegovo poznanstvo s Ignjatom Martinovićem nije imalo nikakve veze ni s masonerijom, ni sa zavjerom. Ni iz iskaza drugih okrivljenika nije se moglo utvrditi da bi M. Vrhovec bio umiješan u zavjeru kojoj je svrha bila pokretanje prevrata po uzoru na Francusku revoluciju. U “Dnevniku” M. Vrhovca nema podataka o vezi s masonima. Neki autori na temelju dokumenata koje su prezentirali članovi masonskih loža početkom 1980.- ih godina, zaključuju da je Vrhovac ipak bio povezan sa slobodnim zidarima.

Nakon istrage o vezama s Ignjatom Martinovićem, vlasti su dopustile da se Maksimilijan Vrhovac vrati na važno mjesto zagrebačkog biskupa, gdje je narednih desetljaća mnogo pridonio hrvatskoj kulturi i dobrobiti naroda. Jedva da ima kulturno-prosvjetne, društvene ili humanitarne institucije potkraj 18. i početkom 19. stoljeća koju Maksimilijan Vrhovac nije utemeljio, potpomogao ili potaknuo.

Marija Jurić Zagorka piše o njemu

“Slikar Branko Šenoa se, zajedno s publicistom i novinarom Josipom Horvatom, družio s tadašnjom uspješnom spisateljicom Marijom Jurić Zagorkom i tako je uveo u povijest, rituale i problematiku hrvatskoga slobodnog zidara. Rezultat je toga djelo Republikanci, za koje bismo mogli reći da je prvi hrvatski slobodnozidarski roman.U Republikancima Zagorka mu je postavila povijesni, literarni spomenik, jer u zbilji ga nije dobio ni u Zagrebu ni u rodnom Karlovcu.

Bio je zamjenik starješine, a poslije govornik u loži Prudentia s tajnim imenom Publicola. Njegov Dnevnik (prvi je dio spaljen) govori o vremenu u kojem je biskup djelovao. Zapisivao je pedantno korespondenciju, s kojim je ljudima bio na sjednicama Sabora, na večerama, s kim je sve kartao i družio se – bila su to 133 slobodna zidara! Taj podatak dovoljno je uvjerljiv dokaz kako je biskup živio i utjecao na tadašnji javni, ali još više na samozatajni slobodnozidarski život.”, iz knjige Branka Šömena Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj: I. Mudrost

Podzemni hodnici navodno povezuju vilu s Kaptolom. Kroz te su hodnike po nekim teorijama na zasjedanje loža dolazili biskupi i kanonici. Oko derutnog zdanja i danas kolaju misteriozne priče nikada nije obnovljena, gradski oci nisu ništa poduzeli u vezi nje, nekadašnji vlasnici davno su napustili Lijepu našu.

Ne isključuje se mogućnost da je Prudentia doista djelovala u Vlaškoj ulici. Ako je postojala nije dugo potrajala jer 1820. godine Vlaška 5 pripada obitelji Čegetak, zatim Klemenčić, onda Baumgartner…

Vilu je grad Zagreb je u lipnju 2013. uvrstio u svojstvo kulturnog dobra rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske no ona i dalje stoji takva kakva je i tek povremeno završi u priči nekog znatiželjnika.

Izvori: forumi, express.hr i knjiga – Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj: I. Mudrost

Komentari

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here