Unatoč visokim temperaturama, oni ne sanjare o morskim valovima koji im zapljuskuju stopala.
Ulice grada polako se prazne, a Zagrepčani kojima je asfalt pod nogama već preužaren, stoje u kolonama na Lučkom s veseljem iščekujući zasluženi godišnji odmor na naljepšoj jadranskoj obali. Prazanom gradu na tren će život udahnuti turisti, privučeni brojnim nagradama koje je dobio naš grad, plešući u ritmu ljeta na Strossu, obilazeći šarmantna Dvorišta i ispijajući hladno pivo pod krošnjama zelenog Zrinjevca.
Iza njih ostat će boce kojima se najviše raduju oni kojima ljeto ne znači godišnji odmor. Unatoč visokim temperaturama, oni ne sanjare o morskim valovima koji im zapljuskuju stopala. Njihova jedina želja je ulov koje boce, odbačeni komadić starog kruha iz kontenjera ili pak, komad starog dronjka.
Sve je više nesretnih sudbina, okolnosti koje su se loše poklopile ili samo krivih životnih odabira koje svi mi ponekad činimo. Godišnja doba se izmjenjuju, životne nedaće sve su teže za nositi se s njima, no borba sa životom ne prestaje.
I dok je na Lučkom kolona sve veća, a zastupnici iz saborskih klupa (koje su ionako većinu godine prazne) s veseljem odlaze na dvomjesečnu stanku, ovi, za njih neprimjetni ljudi, okupljaju se oko kontejnera u centru grada.