Zbog “Dame s kamelijama” izgrađen je Brestovac.
Na današnji dan, 1874. rođena je hrvatska glumica Ljerka Šram. Iako je glumila velike uloge zbog kojih je bila omiljena u svoje vrijeme te su ju zvali “Dama s kamelijama”, danas je najpoznatija po jednoj od najvećih zagrebačkih ljubavnih priča.
U nju je zaljubljen bio Milivoj Dežman, zagrebački liječnik. Poznanstvo Ljerke Šram i Milivoja Dežmana, predvodnika hrvatske moderne i glavnog urednika časopisa “Obzor”, seže još u njihovo djetinjstvo. Kao polaznik “pučke škole”, Milivoj je prijateljevao sa Ljerkinim bratom, a kad ga je život odveo na drugu stranu prilikom priprema za studij medicine, nije ni slutio što ga čeka na povratku u Zagreb. Vrativši se, obnovio je prijateljstvo sa Ljerkinim bratom i izgubio glavu za mladom Ljerkom koja je u međuvremenu izrasla u pravu ljepoticu.
Ljubavna priča
Milivoj Dežman se spremao na studij u Graz ali proganjalo ga je jedno pitanje- hoće li ga Ljerka čekati?U početku su si pisali pisma, no nakon nekog vremena odgovori iz Zagreba su prestali stizati. Milivoj je bio očajan, nije znao što se sa Ljerkom događa sve dok mu majka nije otkrila tajnu. Poslala mu je plakat za svečano otvorenje HNK-a na kojem je, među ostalim glumicima, stajalo i Ljerkino ime, a ispred njega titula “gospođa”, prvi put u javnosti. Ljerka Šram postojala je još samo u kazalištu, u privatnom životu zvala se gospođa Ljerka Isaković, udana za Aleksandra Isakovića, predsjednika Prve hrvatske štedionice.
Koliko god da se osjećao slomljeno, Dežman je sjeo na vlak i zaputio se u Zagreb na spomenutu predstavu. I dok su se svi divili ljepoti HNK-a, Milivoj je gledao u samo jednu osobu, boreći se s vlastitim duhovima. Ni Bukovčev zastor, “Hrvatski preporod”, nije ga fascinirao. U razdraganoj masi sjedio je ovaj mladi čovjek, razočaran i slomljen, a vidio je samo gospođu Ljerka Isaković.
No, srce mu je govorilo da će mu se Ljerka vratiti, kad-tad. Nije odustajao, unatoč podsmijesima cijeloga grada. Uvjeren da Ljerku može vratiti kao mladi intelektualac, Milivoj se posvetio karijeri i pisanju radova. Stekavši diplomu lječnika, vratio se u Zagreb i zaposlio u bolnici, a nakon radnog vremena, rane na srcu lječio je pisanjem, okupivši oko sebe mlade buntovne intelektualce. Čak je i Ksaver Šandor Gjalski bio oduševljen Dežmanovim radom, a on je postao predvodnik Hrvatske moderne, pokreta mladih umjetnika koji je sagrađen na temeljima ove turbulentne ljubavi.
Umrla je na njegovim rukama
Baš kako je Dežman i predosjećao, Ljerka mu se vratila. Naime, njen muž Aleksandar, biva optužen za pronevjeru u Prvoj hrvatskoj štedionici i gubi mu se svaki trag, a Ljerka ostaje sama s njihovim sinčićem. Milivoju to nije smetalo te kad se upustio u zajednički život s Ljerkom, prihvatio je i njenog sina, pružajući mu sve baš poput oca. U zajednički život, neokrunjen brakom, Milivoj ulaže svoje srce i svu svoju energiju.
No, nad ljepotu Ljerke Šram, nadvila se okrutna bolest koja potiče Milivoja da iskoristi svoj ugled predsjednika uvaženog dnevnog lista “Obzor” i pokrene gradnju Bolnice za plućne bolesti Brestovac. Nesretna Ljerka svoj kraj je dočekala upravo u ovoj bolnici, a prema priči, zadnji izdah ispustila je upravo na Dežmanovim rukama.
O nezemaljskoj ljepoti Ljerke Šram, pričale se se priče i gradile legende, a prema jednoj od njih, osvojila je i cara Franju Josipa prilikom otvaranja HNK.
O njoj je pisao i vječni cinik Matoš: “Gledajući našu Šramicu, imate taj osjećaj slučajnosti: kao da se slučajno među nama rodila, kao da je u Zagrebu slučajno odrasla kći kakvog Lovelacea i kakve Ade Byron. Zato ona nije toliko gospođa Lj. pl. Šram, koliko prava pravcata lady Šram. Njena spoljašnost ima sve odlike dame engleske aristokracije; kožu – krv i mlijeko, plavu zlatnu kosu, vječni djetinji tip, velike modre oči, energičan bajronski podbradak. Visina srednja, ali stas je tako pravilan, da je naoko mnogo viša. Kad je gledate, pomišljate na liriku starog Spancera, na portrete Van Dyckove i Lowrenceove, i na opjevanu Anabelu Lee, pa postajete ozbiljni, gotovo melankolični kao kod lijepih slika i lijepih mramornih kipova… No, lady Šram nije samo slika, već i muzika….”.
