Upoznajte Božicu: Ona je najomiljenija vozačica sa zagrebačkih tračnica

FOTO: Privatna arhiva

Ulicama Zagreba upravlja tramvajima nepunih 35 godina

Zagreb je bajkovito predivan i čaroban, no to ne bi bio u potpunosti bez svojih građana, bilo Zagrepčana, bilo “dotepenaca”. U Zagrebu stvaramo predivne uspomene i sjećanja, pa čak i na mjestu gdje većina provodi najviše vremena – u javnom gradskom prijevozu.

Vožnja u ZET-ovim tramvajima i busevima znači potencijalnu avanturu života, što od neobičnih dogodovština s putnicima do još neobičnijih sa ZET-ovim kontrolorima, vozačima i vozačicama. Javni gradski prijevoz pun je nevjerojatnih priča, a dio njih je i Božica Kočiš – najpoznatija i najomiljenija vozačica ZET-ovog tramvaja – koja u ZET-u radi nepunih 35 godina, a svojim je humanim gestama svakodnevno oduševljava brojne Zagrepčane.

Iako je njezin posao često opasan i neugodne situacije nisu rijetkost, nasmiješena i vesela Božica voli svoj posao i upravo kroz tolike godine rada pamti neke od naljepših trenutaka u životu.

Završila IX. gimnaziju u Dobojskoj ulici kod Trešnjevačkog trga nakon čega je upisala Pravni fakultet, no ubrzo su uslijedili dijete i posao. Prisjetila se 1984. godine kada je počela voziti tramvaj. Tada je, kaže, bilo grozno.

Vozile smo u suknjama i kapom na glavi uz strogi vojno-komunistički režim. Rat je donio raslojavanje vozača tramvaja i puno ih je otišlo za Sarajevo ili Beograd. Uvjeti rada bili su jadni – loše pruge, stari tramvaji, bez grijanja, puno nesreća…” priča nam Božica.

FOTO: Privatna arhiva
FOTO: Privatna arhiva

Od predivnih scena do najneugodnijih putnika

U vožnji tramvajem svakodnevno doživljava puno i lijepih i ružnih scena. Osim veselih svatova i mladenaca prošlog tjedna, Božica se s radošću prisjeća mladića koji su joj svirali u 15-ici i veselih djevojaka koje su joj pjevale u tramvaju broj 13. Putnici joj, dodaje, često donesu i slatkiše ili jabuke.

Božica je prošle godine u ožujku spasila život malom psiću, odnosno jazavčarki Nuši. Naime, tada je zaustavila promet kako bi pokupila psića koji je trčao za tramvajem od Kvatrića do HNK. Spasila je psića, stavila ga u kabinu i vozila se s njim. Psić je prespavao tu noć kod nje, a pomoću čipa su ona i kćer drugi dan našle presretnog vlasnika. Božica je zbilja prava zagrebačka heroina!

Sa simpatičnom vozačicom razgovarali smo i o incidentima u tramvaju, za koje kaže da nastaju kada je putnici počnu vrijeđati.

Većina sukoba nastaje prilikom kontakta s putnicima. Kada bi se svi putnici pridržavali propisa, bilo bi lakše raditi. No Zagreb ima milijun ljudi, a koliko ljudi, toliko čudi“, kaže Božica koja strpljivo reagira na neugodne situacije.

Opasni su mladi momci koji u čoporu od njih desetak idu navečer van željni zabave. Prave se važni trudeći se polupati sve što se može u tramvaju, obično to budu stakla od prozora ili vrata. Srećom, zatvorim se u kabinu i ne mogu do mene“, priča nam vozačica.

Moraš staviti ciper na usta i pustiti da odvergla svoje. Ljudi zaborave da nisu doma u fotelji već na kotačima. Zaborave i da su u javnom gradskom prijevozu“, kaže Božica i dodaje: “Ograničeni smo s vremenom koliko možemo stajati na postaji. Možeš učiniti ponekad malu uslugu, ali to nije pravilo. Za usluge uz velike gradske gužve nemaš vremena. Sigurnost u prometu prije svega.

U prometu su, kaže naša sugovornica, posebno opasni biciklisti jer, kaže, ne poštuju propise i neodgovorno se ponašaju u prometu.

Unatoč ponekom incidentu i neugodnim putnicima, Božica voli svoj posao, a još više Zagreb jer je to, kaže, njen grad.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Svaki dan je drugačiji. Ma svaku stanicu sve se mijenja. Gledam godinama iz vozačke kabine kako se mijenjaju grad i ljudi.“[/box]

Što se tiče posla, smatra da su mlađi naraštaji puno finiji i uljudniji od starijih.

Uskoro idem u mirovinu, no mislim da će mlađim kolegama biti lakše odraditi službu. Posao je odgovornost i puna pažnja svaki dan 7 sati. U sekundi zbog drugih može doći do tragedije“, zaključuje Božica.


Komentari