Bio je saborski zastupnik od 1875. do 1895. godine, piše Povijest.hr.
Hrvatski pravaški političar i publicist Fran Folnegović rođen je 17. veljače 1848. godine u Slanovcu kraj Zagreba. Studirao je pravo u Zagrebu, Budimpešti i Grazu. Od 1870. radi kao začasni podbilježnik, od 1871. kao kotarski pristav u Zagrebu, a od 1875. u Samoboru.
Autor svojevrsne pravaške himne
Već kao osmanaestogodišnjak priključuje se krugu oko Ante Starčevića, a autor je riječi svojevrsne pravaške himne Živila Hrvatska i njezina prava.
U Hrvatski sabor, kao kandidat Stranke prava, bio je biran od 1875. do 1895. godine. Vremenom se kod Folnegovića razvija uvjerenje da Stranka prava mora odstupiti od inzistiranja na samostalnoj hrvatskoj državi izvan okvira Habsburške Monarhije. Od kraja 1870-ih postupno se pokušavao politički približiti J. J. Strossmayeru, pa je nastojao osigurati čvrstu suradnju Stranke prava s Neodvisnom narodnom strankom, ali u tome nije uspio, jer nije mogao napustiti Starčevićevo naučavanje.
Održavao veze s utjecajnim krugovima i stranačkim prvacima
U svezi s programom ostvarenja hrvatske državnosti u Monarhiji morao je biti suzdržan sve do propasti nade u Rusiju potkraj 1880-ih. Već u vrijeme okupacije BiH bio je uvjeren da se pravaška politika ne smije oslanjati na vanjske sile nego na dinastiju.
Želio je stvoriti uvjete za suradnju sjedinjene oporbe iz svih hrvatskih zemalja s dinastijom, vjerujući da bi jedinstvena parlamentarna stranka mogla postići određenu hrvatsku državnost u Monarhiji. U tu svrhu Folnegović je nastojao održavati veze s utjecajnim krugovima i stranačkim prvacima kako bi raspršio predrasude protiv Stranke prava, uvjeravajući ih da ona nije protudinastička i protumonarhistička i da se ne protivi savezu s Ugarskom.
Godine 1890. kao potpredsjednik stranke u nju dovodi Josipa Franka s kojim dvije godine kasnije izdaje adresu Stranke prava koja se temeljila na kraljevoj krunidbenoj zavjernici iz 1867. koja jamči Hrvatsko-ugarsku nagodbu, dok ju je vodstvo Stranke tumačilo kao potvrdu hrvatskoga državnog prava.
Iste se godine proglašava sporazum Stranke prava i Neodvisne narodne stranke, a simbolizira ga susret (1893.) Strossmayera i Starčevića. Folnegović i Frank pobjeđuju opoziciju u stranci nakon što je Starčević prihvatio njihov program u kojem se traži sjedinjenje hrvatskih zemalja (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Rijeka, Istra, Međimurje, Bosna i Hercegovina) i, eventualno, slovenskih zemalja u „jedno državno tijelo“ u okviru Monarhije.
Čista stranka prava
Nakon toga uspjeha modernog pravaštva počinje razdoblje Folnegovićevih i Frankovih sukoba za vodstvo stranke, u očekivanju Starčevićeve smrti. Uskoro dolazi do raskola u stranci kojem je kumovao upravo Folnegović kada je osudio studentske demonstracije protiv bana Khuena, prilikom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu 1895. Nakon toga Starčević zajedno s Frankom, Eugenom Kumičićem i Miletom Starčevićem osniva Čistu stranku prava. Starčević umire sljedeće godine, a ČSP preuzima Josip Frank (po njemu se kasnje stranku naziva frankovci).
Vidjevši da je krivo procijenio situaciju Folnegović se povlači iz kluba Stranke prava, a morao je položiti i zastupnički mandat. Nakon povlačenja piše brošure kojima opravdava svoje postupke, a pogotovo gledište o okupljanju oporbe i oslonac na dinastiju.
Oko sebe okuplja frakciju koja djeluje preko lista Hrvatska domovina, a koja dobiva naziv domovinaši. Kasnije se uključio u Koaliranu oporbu domovinaške struje Stranke prava i Neodvisne narodne stranke.
Bio je mason
Folnegović je bio mason, a u slobodne zidare ušao je u peštanskoj loži Demokratia u proljeće 1892., a potom je od rujna 1892. sudjelovao u radu zagrebačke lože Hrvatska vila. Njegovi protivnici kasnije su tvrdili da je putem masonerije namjerno rušio Stranku prava.
Osim mnogobrojnih članaka u različitim novinama i časopisima te brošura političkog sadržaja, Folnegović se okušao i u književnosti, i to kao pisac putopisa i memoara, a bio je i urednik časopisa Vienac te urednik listova Hrvatska vila, Prosvjeta, Sloboda i Hrvatska domovina.
Fran Folnegović preminuo je 1903. godine u Zagrebu.
