Crtice iz hrvatske povijesti
Hrvatski renesansni pjesnik Džore Držić rođen je u Dubrovniku 6. veljače 1461. godine. Bio je ugledni pučanin, brat slikara Vlahe i stric slavnog Marina Držića. Završio je studij prava, a postao je i svećenikom. Bio je rektor crkve Svih svetih u Dubrovniku, kao i kancelar dubrovačkog kaptola, piše Povijest.hr.
Njegovo djelo označava početak prvoga izvanapeninskog petrarkizma, koji je potkraj 15. i početkom 16. stoljeća dominirao u talijanskoj lirici, a ubrzo poprimio i sveeuropski značaj. Pisao je lirske pjesme ljubavne tematike. Pri tome je njegov stav prema ljubavi bio često melankoličan i kontemplativan, a ljubavne su mu pjesme sadržavale i religiozne motive. Napisao je i pastirsku eklogu Radmio i Ljubmir, koja je prva hrvatska drama svjetovnog karaktera zbog čega ga se smatra začetnikom moderne hrvatske drame.
Držićeve pjesme sačuvane su u nekoliko rukopisa, od kojih je najpoznatiji Ranjinin zbornik, no opseg njegova opusa konačno je određen tek nakon pronalaska rukopisa s njegovim pjesmama u Dublinu početkom 1960-ih.
