(FOTO) Nepravedno degradiran: Razbijamo predrasude o ‘seljačkom’ hobiju

FOTO: Vladimir Urban

Hrvatska je po svojoj tradicijskoj kulturi jedinstvena u svijetu.

Folklor je naziv za različite aspekte tradicijske kulture jedne kulturne zajednice, koje pojedinci ili skupine uče i reproduciraju pretežno usmeno, oponašanjem ili na neki drugi (neškolovani) način, a njime se izražava kulturni i socijalni identitet te zajednice.

Međutim, folklor je puno više od same definicije.

Suštinu folklora i tradicije koju je stvarao narod danas nam prikazuju uigrani tamburaši, pjevači i plesači. Folklor odgaja mlade ljude, uči ih kulturi, držanju, scenskom ponašanju, ali i hrvatskim običajima i glazbeno-scenskim kompozicijama inspiriranih folklornim sadržajima po kojima smo i danas jedinstveni u svijetu.

Grad Zagreb danas broji više od 70 društva uključujući 5 folklornih ansambala, a mi smo razgovarali s Katarinom Horvatović, etnologinjom, pedagoginjom, koreografkinjom i voditeljicom dječjeg i odraslog folklornog ansambla u HKUD Željezničar, jednom od najstarijih društava u Hrvatskoj.

[box type=”note” align=”” class=”” width=””]HKUD Željezničar ove je godine proslavio 70 godina od osnutka FA i TO. Da njeguju istinsku ljubav prema folkloru i tradiciji govori činjenica da već 40 godina imaju istog voditelja orkestra.[/box]

Katarinin “folklorni put” krenuo je 1994. godine kada je u Željezničaru počela kao plesačica. Od 2009. godine Katarina je voditeljica dječeg folklornog ansambla, a od 2014. voditeljica i odraslog folklornog ansambla.

katarina horvatović

HKUD Željezničar

U HKUD-u Željezničar trenutno broje 200-injak članova i pet voditelja, a u tijeku su i upisi u sve njihove ansamble: puhački i tamburaški orkestar s podmlacima, mješoviti zbor, dječji folklorni ansambl i odrasli folklorni ansambl. Odaziv je jako dobar, a Katarina i njezine kolege potrudili su se popratiti upise promotivnim materijalima.

[box type=”success” align=”” class=”” width=””]Društvo je obišlo gotovo čitav svijet, osvojilo brojna priznanja i nagrade u svim kategorijama glazbe, a ovo su samo neka od njih:

  • 2004. Choir Olimpic, Bremen, srebrna medalja za scenski folklor
  • 2006 Xiamen, Kina, titula šampiona na 4. Svjetskim olimpijskim igrama u kategoriji koreografiranog folklora
  • 2007 Llangolen International Musical Eisteddfod, srebrne medalje za originalni i scenski folklor, te brončane za koreografirani i za orkestar
  • 2008 World Choir Games, Gaz, srebrna medalja
  • 2009 Aulona Folklore festival, Festivalski kup
  • 2013 Aegjiro Folk Fest, Gjirokaster, Festivalsku kup
  • 2014 Buyukcekmece Folklore Festival, posebna nagrada žirija
  • 2014 FA i TO stekli su status folklornog ansambla i dječjeg folklornog ansambla koji su zadržali do danas[/box]

U njihovom društvu postoji i veteranska sekcija u koju se u pravilu uključuju ljudi koji su se nekad aktivno bavili folklorom, ali i oni koji su se u toj dobi odlučili za takav tip rekreacije. Razlika u radu veteranskih sekcija naspram folklornog ansambla je u intenzitetu rada budući da oni imaju probe jednom tjedno, dok ansambli treniraju tri puta tjedno.

[box type=”note” align=”” class=”” width=””]Također, dio njihovog društva su i djeca s posebnim potrebama koja nisu u zasebnoj skupini već su integrirana s ostalom djecom, a Katarina ističe da su iznimno ponosni na njih.[/box]
FOTO: Vladimir Urban
FOTO: Vladimir Urban

Novi pristup folkloru

Neka su kulturno-umjetnička društva posebna po tradicionalnoj narodnoj igri koju žele razviti u skladu sa suvremenim zahtjevima scenske umjetnosti i spojiti prošlost sa sadašnjošću, od rasvjete do priča koje pričaju koreografije.

Među njima je i HKUD Željezničar, a mistični elementi unutar njihovih koreografija oživjeli su upravo s Katarinom Horvatović. Takvim pristupom teže posebnosti samog prikaza koreografije što mnogi ansambli i društva nemaju.

Upravo je Katarina u folklornu tradicijsku kulturu željela unijeti malo svježine, što je naposljetku i uspjela. Naime, napravila je koreografiju koja prikazuje ciklus hrvatskih narodnih običaja, temeljen na staroslavenskoj mitologiji, koji je stavila u kontekst jedne regije.

Sve manji interes mladih

Mlade ljude i djecu je danas, nažalost, često teško zainteresirati za folklor budući da im je dostupan širok spektar hobija i informacija.

Upravo zato ovi voditelji pokušavaju napraviti nešto drugačije, iskorak ka nečem novom, njegujući pritom tradicijske obrasce koji trebaju ostati takvi kakvi jesu, bez izmjena koraka, melodijskih linija i kostimografije.

Stavljaju ih u jedan drugačiji kontekst i iz njih nastoje izvući jednu novu dimenziju.

‘Želimo pokazati da sve to radimo s dušom’

Upravo je to Katarinina vizija kao autora umjetničkih djela, po čemu je ovaj folklorni ansambl naposljetku i postao specifičan.

Svaka moja točka i točka kolege Robinića koja je trenutno na reportaru ansambla temeljena je na pozadinskoj priči; naša osnova je da koreografija nije samo plesanje i premještanje po pozicijama na sceni. Uvijek je u pozadini neka priča, bilo da je to pučka narodna legenda, staroslavenska mitologija ili je pak izvučena iz konteksta samog teksta o kojem ta koreografija govori”, ističe Katarina.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]“Tako imamo i “Mandalinin san”, koreografiju koja prikazuje tužnu priču djevojke iz Slavonije koja se sa 16 godina morali udati za muškarca kojeg su joj odredili njezini roditelji, a ne za mladića iz sela u kojeg je bila zaljubljena. Stoga je koreografija bazirana na tome da ona sanja svoj život kakav je htjela, a ne onaj koji je morala proživjeti.

Smatram da bi to bio jedan od smjerova u kojem bi naš folklor trebao ići u budućnosti, da sve što radimo prikazujemo s “dušom”. Dakle, da na primjeru “Mandalininog sna” prikažemo nešto što je danas jednoj 16-godišnjakinji vjerojatno nezamislivo te se na taj način bavimo jednom vrstom tabu teme koja je prije nekoliko desetaka godina bila svakodnevica“, priča nam Katarina.[/box]

Zadnja praizvedba bila je temeljena na povjestici “Kameni svatovi” Augusta Šenoe. Smjestili su je u kontekst Hrvatskog zagorja i otpjevali prema originalnom predlošku.

Prvotna reakcija bila je izvrsna, od samih članova ansambla koji su morali naučiti gotovo cijeli tekst jedne povjestice napamet te pritom plesati, pjevati i mijenjati formacije, i sve to raditi istovremeno 6 minuta na sceni. S obzirom na to da ansambl sačinjavaju većinom učenici, studenti i mladi koji nemaju toliko plesačkog iskustva, za njih je to bio prilično velik zalogaj koji su, ističe naša sugovornica, vrlo uspješno izveli.

Publika je, kaže Katarina, jako zadovoljna novim pristupom, posebice koreografijom temeljenom na staroslavenskoj mitologiji, koja je zbog svoje specifičnosti bila uvrštena u repertoar našeg nacionalnog programa LADO za 2017. godinu, a po njoj je nazvan i njihov godišnji program – “Ispod duba stoljetnog“.

[box type=”success” align=”” class=”” width=””]Godine 2014. i 2015. godine FA HKUD-a Željezničar dobio je nagrade za najbolje nove koregrafije na zagrebačkoj smotri.[/box]
FOTO: Vladimir Urban
FOTO: Vladimir Urban

‘Izvornjaci’, KUD-ovi i folklorni ansambli

Između izvornih društava, KUD-ova te folklornih ansambala postoji znantna razlika.

Naime, kako nam je objasnila Katarina, izvorni KUD-ovi, odnosno “izvornjaci” plešu plesove specifičnog područja ili iz najbliže regije, a uglavnom se odabir materijala bazira na području iz kojeg dolaze, bez velikih formacija na pozornici.

Za razliku od KUD-ova i folklornih ansambala ovdje je riječ o izvedbama s nikakvim ili minimalnim koreografskim zahvatima.

KUD-ovi izvode plesove područja iz kojih dolaze te iz nekog drugog područja, a koji spadaju u domenu koreografiranog folklora. Njihova izvedba, koja se ocjenjuje na smotri, traje do 8 minuta.

Folklorni ansambli imaju širi raspon i veću mogućnost razvitka kompleksnije slike u tradicijskoj kulturi. Da bi ostvarili i zadržali status folklornog ansambla, društva moraju izvesti 10-ak koreografija iz različitih područja na koncertu koji se sastoji od dva dijela od kojih svaki traje minimalo 45 minuta.

FOTO: Vladimir Urban
FOTO: Vladimir Urban

“Seljački hobi” i manjak medijskog prostora

Nažalost, danas u 21. stoljeću folklor se nerijetko naziva “seljačkim hobijem”, a mladi su sve manje zainteresirani. Neki voditelji smatraju da je jedan od razloga to što većinu prostora zauzimaju KUD-ovi u kojima plešu članovi širokog spektra dobnih skupina, a mladi ljudi žele plesati, družiti se i putovati isključivo s mladima. Priliku za to imaju jedino u ansamblima.

Odmaže i činjenica da su u medijima većinom zastupljeni izvorni KUD-ovi, što pak daje dojam da folklor češće plešu samo stariji ljudi. Tako folklorni ansambli često uopće i nemaju medijskog prostora, što je u potpunosti krivi pristup jer je riječ o jedinoj razini koja će zainteresirati mladog čovjeka.

Ova je problematika vrlo slojevita i kompleksna budući da je potrebno veće znanje od plesačkog iskustva u nekom plesačkom društvu. Dolazi do toga da je folklor svugdje, a na neki način ipak nigdje.

Danas folklor najbolje prolazi u manjim sredinama gdje djeci nije ponuđen toliki broj raznolikih hobija. U Zagrebu je koncentracija svih mogućnosti, što se tiče hobija za djecu, na zavidnoj razini, smatra Katarina. Iz tog se razloga djeca u manjim sredinama, gdje možda nemaju toliko izbora, lakše odlučuju za foklor.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Smatram da je potražnja za folklorom vezano uz pitanje nacionalne osviještenosti. Najveći boom u folkloru dogodio se upravo nakon Domovinskog rata, kada su ljudi bili najviše ponosni na to što jesu. S vremenom je ta euforija jenjavala, a ja sam očekivala da će se unutar sveopćeg globalizma kod nas dogoditi ono što se dogodilo u kulturama nekih naroda – da će se ljudi početi vraćati svojim korijenima. Međutim, kod nas to nije ni približno toliko zastupljeno, naprotiv, kod nas će svako dijete će radije ići na vid tuđeg folklora, poput latinoameričkih plesova.“[/box]

Folklor je baziran na osnovama hrvatskih seljaka, no ne samo seljaka jer u folkloru prikazujemo i plesove građana, primjerice starinski plesovi, primjerice plesovi grada Splita ili Manfrina, ples kapetana iz grada Lošinja na otoku Lošinju, koji nemaju dodirnih točaka s ruralnim sredinama.

Što se tiče hobija i djece, ne vidim nijedan hobi koji bi bio toliko kompleksan i koji bi razvijao toliko aspekata kod djeteta kao što to radi folklor. Eventualno kombinacijom nekog sporta i glazbene škole razvijalo bi sve sve to što se razvija samo s folklorom, ali opet ne na isti način jer nije isto kada vi stojite i pjevate ili kad vi pjevate i trčite istovremeno. To je puno kompleksnija radnja koja zahtijeva puno više truda nego da biste te dvije radnje radili odvojeno“, ističe Katarina.

FOTO: Vladimir Urban
FOTO: Vladimir Urban
[box type=”success” align=”” class=”” width=””]”U folkloru se uz sluh i ritam, koordinaciju pokreta, snalaženje u prostoru i tonus mišića najviše pažnje posvećuje timskom radu, odnosu prema našim kolegama u jednom empatijskom okruženju punom altruizma. Nije bitno otkud netko dolazi, nebitan je socijalni status ili neki drugi aspekt, ovdje su apsolutno svi prihvaćeni.“[/box]

U svom društvu imaju i Meksikanca koji, ističe naša sugovornica, nema hrvatske korijene niti ikakve veze s Hrvatskom od ranije. Došao je ovdje raditi kao doktor matematike i fizike na Institut Ruđer Bošković, našao je HKUD Željezničar na internetu, javio im se i već je tri godine aktivan član njihova društva.

Mladi posebno vole i putovanja, što je nusprodukt i nagrada cjelokupnog rada za cjelogodišnji trud, a ujedno je to, smatra Katarina, dodatna motivacija budući da si, primjerice, studenti često ne mogu priuštiti daleka putovanja.

Poražavajuće financijsko stanje

Iako je riječ o hrvatskoj tradicijskoj kulturi koja čuva naše najstarije običaje, interes među ljudima više nije toliko velik, a i radi se u oskudnim uvjetima te je financijska situacija jako loša.

U Gradu Zagrebu velik je broj društava, njih 70-ak uključujući 5 folklornih ansambala. Zasigurno bi bila bolja financijska situacija za svaki od tih KUD-ova i ansambala kada bi broj društava bio manji, a suma novaca ostala ista. Iako bi to bilo povoljno, pitanje je bi li se proporcionalno s brojem društva smanjio fond za financiranje istih. S time ne bismo ništa postigli – broj društva bi se smanjio, a društva koja bi ostala dobila bi iste dotacije.

Grad Zagreb na nivou Hrvatske izdvaja za tradicijsku kulturu višestruko puta više nego bilo koji grad u Hrvatskoj, što je i logično s obzirom na njegov proračun. Međutim, to je svejedno nedostatno za potrebne ansambala s obzirom na broj njihovih sekcija i voditelja“, priča nam Katarina.

Oskudni uvjeti i visoke režije

Navikli su, nažalost, raditi u oskudnim uvjetima, no zasad uspijevaju nekako preživjeti, iako je pitanje dokad.

Nabavka nošnji i popravak instrumenata uglavnom financiraju sami, kao i većinu putovanja unutar Hrvatske te u inozemstvo. Iako bi ansambli trebali imati prednosti pri prezentiranju tradicijske kulture u inozemstvu.

No, kako to biva kod nas, svi imaju nekog svog pa tako neka društva upitne ili manje kvalitete putuju čak i preko oceana, a mi ansambli koji bi trebali imati pravo na sufinanciranje takvih projekata moramo se sami financirati”, priča nam Katarina.

“Nama trenutno najviše novaca odlazi na režije, što je nelogično i apsurdno jer boravimo u prostoru koji nam Grad iznajmljuje po cijeni kao da obavljamo gospodarsku djelatnost, a neprofitna smo udruga.

Uz to imamo visoke režije za struju i plin, tako da nam režije u zimskim mjesecima iznose više od desetak tisuća kuna, što je nedopustivo jer toliko ne bi iznosili ni honorari umjetničkih voditelja. “Hladni pogon” bi trebao biti nešto što nam omogućuje rad, a ne nešto što nam je najveći trošak u našim dotacijama. Kada mjesečno imate troškove veće od deset tisuća kuna, onda nam dotacije nekoliko desetaka tisuća kuna na godišnjoj bazi nisu dostatni“, kaže voditeljica i koreografkinja.

FOTO: Vladimir Urban
FOTO: Vladimir Urban
[box type=”note” align=”” class=”” width=””]”Grad bi barem ovih 5 ansambala trebao osigurati rad u uvjetima koji su financijski podnošljivi, a ipak prostorno prihvatljivi, da im zimi nije hladno i da je čisto. Naime, jako puno udruga dobiva prostor od grada, a ne plaćaju ih, ni najam ni režije.“[/box]

Danas su voditelji društava oni koji su najduže plesali u društvu, a ne oni koji su se na bilo koji način za to educirali. Postoje i oni koje se educiraju, no oni su, nažalost, još uvijek u manjini. Potrebno je imati umješnosti i talenta, a ne da koreografija nastane s, primjerice, tri ova i ona plesa. Često se radi na takav način jer je puno jednostavnije, ali bolje je uklopiti malo priče. Možda je teže idejno, ali dugoročno daje bolje efekte i ljudi to s većim veseljem prihvaćaju i izvode“, kaže Katarina.

Voditeljica i koreografkinja smatra da je poražavajuća činjenica da je u osnovnom školstvu za glazbenu kulturu izdvojen tek jedan sat tjedno. Podsjetila je da se prije pjevalo u školi, crkvi i kod kuće, ali da je danas to sve rjeđe i roditelji ne pjevaju kako se to nekad radilo. Sukladno tome mladi se ne usude pjevati ili ih je sram, što je jedan od razloga zašto se mladi ne uključuju u folklor budući da kombinira i plesanje i pjevanje.

Istovremeno plešu i pjevaju

Javnost danas nije dovoljno upoznata i svjesna s činjenicom koliko je pripreme potrebno za kvalitetan nastup i koliko je zahtjevno pripremiti plesače, osmisliti dobru koregrafiju i istovremeno plesati i pjevati, a kriva je i sama percepcija o tome što oni rade. Naš folklor više se cijeni u inozemstvu nego kod nas jer ondje drže puno više do svoje i tuđe tradicijske kulture. To se najbolje vidi na samim nastupima gdje su folkloraši sretni što uopće mogu nastupati budući da se u prvi plan stavljaju drugi izvođači i glazbenici koji nisu dio hrvatske tradicijske kulture. U većini slučajeva ni ozvučenje nije prilagođeno tom tipu izvedbe.

Inozemni folkloraši često su na vrlo visokom nivou, no unatoč njihovoj uvježbanosti, upravo Hrvatska češće dobiva nagrade. Naime, naš folklor najviše se razlikuje po tome što plesači istovremeno i plešu i pjevaju, i to u višeglasju, što se u većini ostalih folklornih tradicija ne pojavljuje.

FOTO: Vladimir Urban
FOTO: Vladimir Urban
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Folklor nije samo jedan vid plesa i bavljenja tradicijom već je riječ o jedinstvenom spoju u kojem objedinjavamo razne aspekte koje njegujemo, od plesanja, pjevanja, muziricanja do tradicijskog odijevanja za koje je također potrebna posebna edukacija i pažnja.”[/box]

Nadalje, ovdje postoji i problem s nošnjama koje je teško nabaviti i uskladiti.

Ako imate u izvedbi 20-ak plesača, a 10-ak izvedbi tijekom večeri, to je 200-injak kompleta nošnji u ansamblu, dok KUD-ovi imaju samo jednu nošnju budući da njihove izvedbe na smotrama traju samo 8 minuta. Ovoliki broj nošnji teško je uopće pribaviti te adekvatno rasporediti“, objašnjava nam Katarina.

Za voditelje je ovo više od posla

No, unatoč financijskim troškovima, za ove voditelje probe, nastupi i sam folklor nisu posao već istinska strast i ljubav, stoga ne odustaju i nastojat će kroz godine privući mlade ljude te još više raditi i truditi se.

Važna je samo dobra volja i želja, nisu presudne ni godine ni iskustvo. Mi smo ovdje da vas dovedemo do maksimuma vaših umjetničkih sposobnosti te da vam pokažemo da folklor nije samo hobi, već uzbudljiv i kvalitetan stil života“, zaključuje Katarina.


Komentari