Svakodnevno ispijanje kave u Zagrebu pretvorilo se u tradiciju, no to niti ne čudi budući da su Zagrepčani poznati kao strastveni “kavopije”.
Kako bi doznali što se u kafićima najviše naručuje, te s kakvim se problemima suočavaju konobari, odlučili smo posjetiti nekoliko kafića u krugu Ciboninog tornja, a ono što smo doznali nas je iznenadilo, ali i nasmijalo. Najviše se naručuje kava s mlijekom, pivo i cedevita, a gosti, priznali su nam, znaju biti itekako zahtjevni.
“Primjerice, redovno znaju naručiti mali macchiato s hladnim mlijekom. Mislim…to je smiješno jer macchiato uvijek i je mali i to s hladnim mlijekom. Želim reći kako ljudi uopće ne znaju što naručuju”, s osmjehom nam je rekao vlasnik kafića.
“Jooj dogodilo mi se nedavno da je jedna starija žena naručila pivo Leffe. I zamislite, tražila me je originalnu čašu na kojoj je baš moralo pisati Leffe. Pogledao sam je u čudu i doveo do pulta ne bi li je uvjerio kako mi tih čaša jednostavno nemamo te da ih zato niti ne poslužujemo”, rekao nam je konobar te dodaje kako najviše prohtjeva imaju upravo stariji ljudi koji su pomalo čangrizavi. Dok neki naruče kavu i sjede svega pola sata, postoje i oni koji uz svoju kavu uživaju i po dva-tri sata.
“Nedavno je bio jedan gost koji je naručio šest kava i sjedio više od tri sata u kafiću”. Međutim, uz pozitivna iskustva, konobari se često suočavaju i s onim negativnim.
Sto ljudi, sto čudi
Ona stara narodna izreka “sto ljudi, sto čudi”, sudeći prema izjavama naših sugovornika, slikovito opisuje i goste u kafićima
“Najveći je problem u tome što ovdje kod Cibone nema javnog WC-a. To nam predstavlja dosta veliki problem, jer postoje i oni koji uđu u kafić kako bi otišli samo na WC. To sve i ne bi bilo toliko grozno da nakon obavljene nužde puste vodu. Ali ne puste, već mi to moramo obaviti”, rekao nam je konobar te dodao kako im sve to ide na trošak, jer se koristi wc papir od kafića, voda, sapun i ručnik za ruke.
S bezobrazlukom su se s vremenom, naučili nositi.
“Gosti koji su prema meni dobri, dobar sam i ja prema njima. No, ako su gosti bezobrazni, ja to riješim za par sekundi”, rekli su nam konobari i dodali kako upravo bezobrazno ponašanje pojedinih gostiju tjera ostale goste koji bi željeli u miru popiti kavu. Što se pak napojnica tiče mišljenja su podvojena.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”I onda kada ti se uopće ne smije, moraš imati osmijeh na licu, iako si tog dana možda loše volje.”[/box]
“Ne, ne dobivam napojnice. Ako se i desi to je zaista rijetko. Stranaca nema, već samo domaći stalni gosti koji uvijek jednako naruče i daju točan iznos”, ispričao nam je jedan od sugovornika.
“Da, meni da. Ja skoro uvijek dobijem napojnicu. Ne mogu se žaliti”, ponosno nam je rekao drugi konobar.
Kada sjednemo na kavu kako bi se opustili, ne razmišljamo o tome koliko je posao ugostitelja, u ovom slučaju konobara, naporan. Osam sati stajanja, neprekidnog hodanja i posluživanja sigurno nije lako za podnijeti. Uz sve to, konobari moraju biti nasmiješeni, uslužni i pristojni.
“Je naporno je. I onda kada ti se uopće ne smije, moraš imati osmijeh na licu, iako si tog dana možda loše volje. To je takav posao”, zaključili su konobari.
