Sidonija Rubido Erdődy (1819–1884), prva hrvatska operna primadona, bila je muza Ilirskog pokreta.
Sidonija Rubido Erdődy, kći grofa Dragutina (Karla V.) Erdödyja i njegove supruge, grofice Henriette (Henrike) de Harbuval et Chamaré, krštena je 8. veljače 1819. u Župi sv. Marka u Zagrebu. Kumovi su bili Aleksandar Erdödy i Amalia Chamaré de Harbuval.
Obitelj Erdödy posjedovala je tada kuću u današnjoj Opatičkoj 29 na Gornjem gradu u Zagrebu koju su 1835. prodali grofovima Draškovićima. Sidonija je vrlo vjerojatno djetinjstvo provela i u kuriji grofova Erdödy u Razvoru pokraj Kumrovca. Iznimno naobražena, zarana je pokazala i glazbenu nadarenost, koju je naslijedila od majke, pa je učila pjevanje kod češke altistice Njemačke opere u Zagrebu Nanette Karlitzky i njezina muža gudača u operi.
Na nagovor Ljudevita Gaja na koncertu Filharmonijskog glazbenog društva (Philharmonischer Musik-Verein), kasnijeg Hrvatskog glazbenog zavoda, osnovanog 1827., kojim je ravnao njegov ravnatelj, violinist i skladatelj Antun Kirschhofer (1807-1849), u ožujku 1833. u Streljani pjevala je popijevku Ferde Livadića i na kraju dodala Gajevu i njegovu budnicu Još Hrvatska nij’ propala (podaci iz članka Ivo Franić: Sidonija Rubido-Erdödy, objavljenog u Narodnim novinama 21. veljače 1934. prema Viencu iz 1882. br. 7. i 8.).
Uspjeh je bio golem, hrvatski jezik izborio je sebi pravo na umjetničku glazbu, a mlada je djevojka postala glazbena zvijezda hrvatskog narodnog preporoda. Nastavila je nastupati na koncertima, naravno u dobrotvorne svrhe. U siječnju 1842. na Plesu domorodaca u Streljani povela je kolo. Godine 1843. skladala je valcer Tanburice i udala se za potomka stare španjolske plemićke obitelji, „odsječnog“ savjetnika Antuna pl. Rubida od Zagorja (1817-1863).
U međuvremenu je Vatroslav Lisinski počeo skladati prvu hrvatsku nacionalnu operu Ljubav i zloba i Sidonija Rubido prihvatila se glavne uloge Ljubice. Sudeći prema vokalnoj dionici Ljubice – a Lisinski ju je zacijelo skladao imajući na umu glasovne i pjevačke mogućnosti svoje protagonistice – imala je lirski sopran dovoljno tehnički razvijen i pokretan da bi mogao izvoditi koloraturne ukrase. Bila je dobro školovana pjevačica, potpuna umjetnica koja je, da nije bila grofovskoga roda, mogla postati profesionalna pjevačica i postići lijepu karijeru. Potvrđuje to i njezin raniji nastup na Narodnom ilirskom velikom koncertu 1838., na kojemu je pjevala iznimno zahtjevnu glazbu Vincenza Bellinija, nastupila je u duetu iz Norme i u finalu opere Capuleti i Montecchi. Na koncertima koji su prethodili praizvedbi Ljubavi i zlobe pjevala je arije iz opere te duete sa Albertom Štrigom i Franjom Stazićem.
Opera Ljubav i zloba praizvedena je 28. ožujka 1846. u starom kazalištu na uglu Markova trga i tadašnje Gospodske ulice (Ćirilometodska), sagrađenom 1834., tzv. Stankovićevom kazalištu, prozvanom po vlasniku, zagrebačkom trgovcu Kristoforu Stankoviću koji je kazalište gradu darovao zahvaljujući dobitku na bečkoj lutriji. Uspjeh praizvedbe bio je golem, i rodila se prva hrvatska operna primadona. Stanko Vraz (1810-1851), hrvatski pjesnik slovenskog podrijetla, jedan od najistaknutijih iliraca, pisao je u Danici Ilirskoj u br. 14. od 4. travnja 1846.: „Nada svim sjaše u tom obziru ponos našeg roda, veleumna domorodkinja visokorodjena gospoja Sidonia Rubido rodj. grofica Erdödy. […] Samo neobičnoj visini i krĕpkosti njezinoga jasnoga i sladkozvučnoga, rĕdkom umĕtnostju izobraženoga glasa, moguće je ove tolikom vĕštinom zapletene, uvĕk na izvanrednoj visini trepteće napĕve, kakovi se malo u kojoj operi nalaze, takovim uspĕhom izvesti. Kakova plemenita vatra, kakovo duboko čustvo prolĕvaše se kroz te čarobne glasove! Kolikim dostojanstvom i oduševlenjem kretaše se ova dražestna i velelĕpna slika, uzor hàrvatske krasote i miline! U znak pohvale i zahvalnosti daždjahu proslavljenoj umĕtnici i domorodki iz najodmĕniih ložah nebrojeno cvĕtje i vĕnci na susrĕt – nu lĕpše jošte cvĕtje cvate joj u uzhitjenih sàrcih svih domorodacah – cveće vĕčne uspomene!“
Nakon sedam izvedaba opere Sidonija Rubido povukla se iz javnoga života. Uz novčanu pomoć sestre, grofice Aleksandre Kulmer, osnovala je u Zagrebu prvu hrvatsku ustanovu za nezbrinutu i napuštenu djecu – dječje „pjestovalište“. Od 1861. do 1865. bila je pokroviteljica Hrvatskoga glazbenog zavoda. Sidonija, rođena grofica Erdödy, udana Rubido, umrla je 17. veljače 1884. na svom imanju Gornja Rijeka ispod Malog Kalnika, kamo se povukla poslije muževe smrti.
Muza Ilirskog pokreta, stekla je časno, zasluženo mjesto na Bukovčevu svečanom zastoru u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu uz preporoditelje hrvatske književnosti i umjetnosti.
Izvor: Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.
