Otac ‘Drvenog nebodera’ rođen na današnji dan

Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL

Drago Ibler (Zagreb, 14. kolovoza 1894. – Novo Mesto, 12. rujna 1964.),bio je hrvatski arhitekt, sveučilišni nastavnik i teoretičar arhitekture.

Drago Ibler arhitekturu je studirao na Technische Hochschule u Dresdenu. Nakon toga 1921., otišao je u Pariz i pridružio se skupini arhitekata iz kruga Le Corbusiera i L’Esprit Nouveau, zatim je nastavio studirati na Državnoj Umjetničkoj Akademiji (Staatliche Kunstakademie) u Berlinu i studiju njemačkog arhitekta Hansa Poelziga.

Nakon studiranja i usavršavanja Ibler je 1923. godine projektirao zgradu Zavoda za osiguranje radnika, prvi projekt moderne funkcionalističke arhitekture u tadašnjem Zagrebu i Jugoslaviji. Zatim je sa zagrebačkim kolegama istomišljenicima (Dragom Galićem, Mladenom Kauzlarićem, Stjepanom Planićem i drugima), između 1925. – 1935. godine, radio na osnivanju takozvane Zagrebačke škole, neformalne grupe arhitekata, zastupnika modernističkog pravca u arhitekturi, koji su željeli radikalno prekinuti sa svim nepotrebnim tradicionalističkim ostavštinama (ukrasi, dekorativne fasade).

Njegov socijalni i društveni angažman, doveo ga je na čelne pozicije grupe Zemlja, koju je uz umjetnike istomišljenike osnovao 1929. u Zagrebu. Istovremeno je Ibler radio kao arhitekt na brojnim natječajima no nije često prolazio, a njegovi radovi odbijani su jer se još uvijek živjelo u konzervativnom okruženju koje nije prihvaćalo njegova modernistička shvaćanja arhitektonske ljepote. 

Od 1926. Ibler radi kao profesor na Zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti, na netom osnovanom Odjelu Ahitekture, koji djeluje do ratne 1941. Nakon toga Ibler radi na Ženevskom Sveučilištu kao predavač arhitekture. Nakon svršetka rata vraća se u Zagreb, i ponovno predaje na Akademiji (Odjel Arhitekture).

Nakon rata ublažio je svoja radikalna i puristička shvaćanja o čistoći moderne arhitekture, tako da njegovi poratni projekti imaju i čisto dekorativne ili skulpturalne dodatke, bez obzira na funkciju. Puno radi, ali mnogo toga ostaje samo na papiru poput projekta za beogradsku Operu (1948.), zgradu jugoslavenske veleposlanstva u Moskvi (1959.), Titove zagrebačke rezidencije ( 1961. – 4.).

Ipak, pored tih nerealiziranih, ostaje dosta ostvarenih Iblerovih projekata stambenih zgrada po Zagrebu; u Martićevoj, Smičiklasovoj i Vlaškoj ulici. Od svih tih objekata njegov Drveni neboder (1958.) iz Martićeve, ostat će valjda Iblerov trajni zaštitni znak u njegovu rodnom gradu.


Komentari