Danas je to očaravajuća ulica, s duhom zagrebačke prošlosti
“Glas da pod Krvavim mostom leži mrtav čovjek otvarao je vrata purgarskih kuća…”, pisala je Zagorka o Krvavom mostu i osvojila Zagrepčane željne misterija i legendi o svome gradu. Danas, naziv male ulice koja spaja Tkalčićevu i Radićevu budi znatiželju i mami turiste, a njena ljupkost uvijek iznova očarava . No, ispod ljupke površine, krije se mračna prošlost kojoj ulica i duguje svoj naziv.
Naziv ove ulice, vraća u daleku prošlost u kojoj nalazimo dva grada – Gradec i Kaptol. Ove gradove, osim brojnih nesuglasica, razdvajao je i potok Medveščak. Most na njemu, imena “Pisani”, spajao ih je samo u slučajevima sukoba. Možda nije bilo venecijanskih igli koje su se zabadale u srce pod Krvavim mostom, no krvi svakako nije nedostajalo.
Bez obzira na stalne sukobe, mržnja između Gradeca i Kaptola nije bila konstantna. Jedni drugima su trebali, pa je tako dolazilo i do česte suradnje. Trajnim mirom, u 18. stoljeću, izgrađen je i most kao simbol jedinstva. Izgradnjom Tkalčićeve ulice, most je srušen 1899. godine, a na njegovom mjestu “izrodila” se ulica koja čuva sjećanje na ovu burnu prošlost. No, ova ulica krije još jednu zanimljivost- na kućnom broju 2, gdje se danas nalazi knjižnica, nalazila se prva telefonska centrala u Zagrebu, otvorena 1877. godine.
Danas, Krvavi most, simbol nesuglasica i sukoba, napokon ima ulogu koja mu i pripada; spaja građane i turiste svojom ljepotom, šarmom i onim, uvijek privlačnim – mističnim štihom.