(FOTO) Ognjen Alujević: Studentske 70-e u Zagrebu i kako smo živjeli socijalizam

Ognjen Alujević

Davne 1967. četiri nerazdvojna drugara upisala su fakultet u Zagrebu…

Poznati hrvatski fotoreporter Ognjen Alujević 1967. godine upisao je fakultet u Zagrebu, skupa sa svoja četiri prijatelja s kojima je bio nerazdvojan još od vrtića.

“Bila je to klapa od osnovne škole preko gimnazije pa sve do fakulteta. Nas četiri nerazdvojna drugara, Ćićo i ja Splićani, Darko Šibenčanin, a Zlatko Bosanac. Svaki o svakom smo znali – sve! Nama je život bio ušuškan u toplinu stana i blagodati života u dobrostojećim familijama. To podrazumijeva da ti je ugodno i lagodno doma, ne misliš o ručku ni večeri, a još dobiješ i džeparac”, kazao nam je Alujević.

Ipak, povremeno su i oni radili preko “studentskog” najteže i najbolje plaćene poslove kao što su bacanje ugljena i drva iz kamiona u drvarnice. Iako bi se naradili kao crnci, svaki bi za taj posao dobio 500 do 1000 kuna. Bila je to odlična zarada, pogotovo Ognjenu koji je već tada radio u Studentskom listu.

Ognjen Alujević
Ognjen Alujević

 

Ajmo na brodogradnju!

“Zlatko je htio filozofiju i fonetiku, ja arhitekturu, Darko brodogradnju, a Ćići je bilo baš svejedno. Kako je prvi prijemni bio 5.7. na Brodogradnji, htjeli smo se testirati, a usput, ako uspije prijemni, odmah pobić na more! Sami smo bili iznenađeni što smo uspili upast na tako težak faks, gdje je samo 49 upisalo prvu godinu. Ćići se jebalo pa je odma pobiga u Split, a meni je dilema trajala dan-dva. Ići na arhitekturu ili imati vrapca u ruci. Počeli smo studirat…”, prisjeća se Ognjen.

Nije to bila tipična klapa. Sva četvorica imala su poneku curu, netko duže, a netko kraće. Tako nije ni bilo potrebe izlaziti svaku večer, a družili su se u četvero, šestero, osmero… U stanovima, najviše kod Ognjena i Darka.

Ognjen Alujević
Ognjen Alujević

 

Plesnjaci, legendarni klubovi i ‘U Mimice na Ribice’

Plesnjaci su se održavali subotom i nedjeljom u Studentskom centru te u Tucmana, koje se nalazio u današnjem prostoru Kazališne i filmske akademije.

“Uz živu muziku i ples, tu su se hvatale cure za jednu noć, a niti jedna nije ostavila ni imena ni traga do danas. U to doba pojavila se i jedna opskurna dvorana u Bogovićevoj, ali i respektabilni klub na Vrbiku u kojem je svirala Grupa 220. Ljeti su bili na otvorenom plesnjaci i na Šalati i na Tuškancu, a tu je nastao i prvi disco-klub, kultni Saloon. Nakon njega ko gljive poslije kiše zaredali su se po gradu diskaći”, ispričao nam je Alujević, dodavši kako su se u to doba pojavili Crveni koralji, Roboti te njemu posebno draga šibenska grupa ‘Mi’.

“Interesantno da Splićani 70-tih nisu imali zavičajni klub, a Šibenčani jesu. Bili smo strašno ljubomorni na njih. Pogotovo što su bili aktivni, klupski atraktivni, puni ideja i događanja”, kaže Alujević.

On je skupa sa prijateljem Zlatkom već tada slušao Jazz pa su cure vodili u gornjogradski Lapidarij i kultni Kulušić. Nažalost, oba su kluba potrajala samo desetak godina i odavno su već zatvoreni.

Jedino mjesto koje je još uvijek opstalo je “U Mimice na ribice“.

“U Jurišićevu gotovo pola stoljeća i mladi i stari silaze u podrum i za jeftinoću pojedu friške srdele i popiju času vina. Potrebno je naglasiti da restoran Studentskog centra, tada, nije skoro nimalo zaostajao za prosječnim restoranima, a o cijeni da i ne govorimo. Ručalo bi se za čistu bagatelu”, kaže Alujević.

“Tada su studenti u svakom pogledu živjeli vrlo solidno uz neusporedivo manje novaca nego danas. Uostalom – živjeli smo socijalizam!”, zaključio je poznati zagrebački fotoreporter.

Ognjen Alujević
Ognjen Alujević
Ognjen Alujević
Ognjen Alujević
Ognjen Alujević
Ognjen Alujević

 


Komentari