Samoborček je naziv za uskotračnu željeznicu koja je spajala Zagreb sa Samoborom od 1901. do 1979. godine.
Samoborček je u mnogima ostavio uspomene koje nikada neće izblijediti. Stari su purgeri bili puni doživljaja i danas će vam o Samoborčeku reći sve najbolje. Javni promet je krenuo 16. siječnja 1901. godine s četiri parna vlaka iz Zagreba, te tri iz Samobora.
Omiljeni izletnički vlak prvi je put zafućkao 16.1.1901. godine. Popularni Samoborček desetljećima je prevozio putnike i izletnike na relaciji Zagreb – Samobor, a zatim je pruga produljena i do Bregane, a iz njega je uvijek odjekivala pjesma i veselje.
Parne lokomotive vukle su otvorene vagone koji su bili pretrpani Zagrepčankama i Zagrepčancima na putu za Samobor ili Breganu. Stari purgeri pričaju kako su momci skakali iz vagona i utrkivali se s vlakom kako bi zadivili djevojke. S obzirom na to da je Samoborček maksimalno vozio čak 20 km/h to i nije nemoguće.
Klope i cuge u vlaku nije nedostajalo jer je pruga do Samobora ipak iznosila cijelih 19 km. Uvijek je bio pun kao šipak, a atmosfera u starom Samoborčeku najbolje se osjeti u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli kad mali Perica s obitelji krene na nedjeljni izlet.
Nakon parnih lokomotiva 1950-ih uvedene su motorizirane lokomotive. Ovi motorni vlakovi također su dobili svoje ime – Srebrna strijela. Njihova je najveća brzina bila oko 60 km/h. Iako je osnovna namjena ove uskotračne pruge bio prijevoz tereta, dogodovštine povezane sa Samoborčekom i tim vremenima ostale su duboko urezane u zagrebačkim sjećanjima.
Nažalost, zbog nedostatka ulaganja i pada prometa donesena je odluka o ukidanju legendarne lokalne trase. Na Staru godinu 1979. u 20.40 Samoborček je prevezao svoje posljednje putnike.
Danas Samoborček stoji u Samoboru kao spomenik i simbol jednog prošlog vremena. Mnoge generacije nisu imale priliku doživjeti vremena kada je lijeno prolazio tračnicama i spajao Zagreb i Samobor.
