Danas nam je nepojmljiv ovaj proces pranja rublja.
Ispucala koža na rukama, razrezani prsti, bolne ruke… Svakodnevnica naših baka prije masovne uporabe veš mašine. Namakanje veša, iskuhavanje u loncu, a zatim rifljanje bio je uobičajeni ritual prije sušenja na štriku i lijeganja u čiste, mirisne i bijele plahte.
Danas nam je nepojmljiv ovaj proces pranja rublja jer vešmašina odrađuje sve ono što su nekada morale raditi naše bake. U Facebook grupi “Osmadesete u Zagrebu” prisjetili su se rifljače i onog određenoh dana u tjednu kada se prao veš.
“Nisam prala, ali sam gledala. U to doba sam živjela u Savskoj, a u sredini dvorišta pumpa na kojoj su svi prali veš i ta rifljača i štrik preko dvorišta. Mi smo trčali između svježe opranih plahti…. ” s nostalgijom se prisjetila Ksenija.
Dobrosotjeće zagrebačke obitelji su već početkom šezdesetih imali svoje vešmašine, no oni koji ih nisu imali još uvijek se dobro sjećaju majčinog znoja i muke kako bi veš bio čist.
“Mi smo u zgradi imali “veš kuhinju”, sa takvim mašinama, ne sjećam se točno kad smo dobili (kupili) prvi stroj za rublje, bio sam još mali . Ali dobro se sjećam mame kako je rifljala i mučila se da nam veš bude čist …..” sjeća se Mario.
Danas nam ruke nisu ispucale i krvave zbog pranja veša, no ponekad se treba prisjetiti kako je bilo našim majkama i bakama… Zahvaljujući njihovom znoju, odjeća i posteljina mirisale su božanstveno.
>>>OVAK SU DELALI NAŠI STARI: Sjećate li se i vi ‘suhog drvenog’ veša? (FOTO)