Nemojte zaboraviti zastati i pogledati grad.
Jutarnja magla nije davala naznake kako će dan biti obasjan suncem. Sakrivala je male zagrebačke uličice, a nazirali su se samo krovovi i obrisi ljudi što su užurbano šetali gradom. A kada se magla povukla, sunce je obasjalo grad.
Sunce je otkrilo sve čari grada. Njegove crvene krovove i plavu zagrebačku damu – uspinjaču.
A našoj zagrebačkoj dami godi sunce, dok polako klizi najkraćom prugom na svijetu, otvara pogled prema gradu.
Zastane podno kule Lotrščak i iskrcava one užurbane građane. Rijetko koji od njih zastane da pogleda kako ga grad zove.
Jesenje boje, plavi nebeski svod i ti mali krovovi vape da zastanemo, udahnemo i posvetimo barem koju sekundu više u trenutak koji nude.
Prazne gradske klupe nas čekaju. Na njima možda dugo nitko nije popio kavu ili pojeo ručak. A nude pogled kakav nema niti jedan kafić.
S pogledom na Katedralu, možete zaključati svoju ljubav. Ljubav prema gradu, prema prijateljima, obitelji ili drugoj polovici.
Obasjan suncem, Zagreb žudi za našim pogledima i da mu posvetimo barem malo vremena.