(FOTO) Kultna gostionica koju smo voljeli: Ekipa s Maksimira ne zaboravlja ovo mjesto

Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Popularna Kupica stavila je ključ u bravu krajem 2016. godine.

Za ovu gostionicu znaju baš svi – oni koji žive u Maksimiru u Kupicu su katkad znali i svratiti ili bar pozdraviti dežurnu ekipu u prolazu. Zagrepčani s drugih dijelova grada Kupicu pamte kao sastavni dio MaksImirske ceste, jednostavno je teško bilo ne primjetiti malu gostionicu iz nekog prošlog vremena.

No, naš Zagreb se mijenja, polako se mijenja i Maksmirska cesta čije lice je nekako uvijek bilo isto – no Kupice više nema tamo, a niti dežurne ekipe koja je rado svoje dane provodila u njoj, zabavljajući slučajne prolaznike.

“Još jedna kultna Zagrebačka gostionica odlazi u zaborav . Kupica u Maksimirskoj ulici”, komentirala je Ivka u trenutku kada su vlasnici Kupice najavili zatvarenje ove legendarne gostionice.

Ivka Keleković/Zakaj volim Zagreb
Ivka Keleković/Zakaj volim Zagreb

Vijest o zatvaranju Kupice, jedne od poslijednjih zagrebačkih gostionica s dušom, neugodno  je iznenadila sve one koji su odrastali na gradskom asfaltu, uz ulične priče i mentorstvo zagrebačkih fakina.

Ipak su neke birtije tu “od pamtivijeka” te ulice našeg grada ne možemo niti zamisliti bez njih.

Zagrebačke uspomene

Tak i Tak mog Zagreba nema više. Nažalost sve kaj volim u mom gradu polako blijedi od ljudi pa do običnih “birtija”,nažalost. Ali kaj god mu naprave zagrebčanci ja ga uvek imam rad!”, konstatirao je Marijan.

Redaju se uspomene, stare slike i draga sjećanja koja su Zagrepčani stvorili na onim posebnim lokacijama poput Kupice. I sve to nekako blijedi, nestaje pregaženo vremenom i nekim novim  klincima i trendovima.

“Bit će nekaj kaj bu privuklo lovu …..od lijepih uspomena se ne živi …..a i stari odlaze a mladi bi nekaj modernoga kad sam zadnji put prolazila pred večer bila je tužno prazana….i baš me zapeklo…Prazna Kupica..”, kazala je Nina.

Istina, od uspomena se ne živi, no kad ih se prisjetimo nekako nam izmame osmijeh, odganaju tugu i unesu toplinu u srce. Na kraju krajeva, zbog toga uspomene i stvaramo.

“Fakat jedna od najstarijih u tom dijelu grada…i mislim da je unutra imala nešto specifično sa trupcima drva unutar uređeno ili stolci tak nešto mi je u filmu….vtim malo….znam da sam znala gledati uvijek…dok bi čekala tramvaj na stanici….”, prisjetila se Sanja.

Kupica, Peharček, Dam Daj, Matija Gubec, Sport, Vuglec… sve su to mjesta kojih ćemo se rado sjećati, sa zrncem tuge, no s iskrom u očima. Naš Zagreb nije nestao, malo je promijenio lice kao i svaki drugi gospon u godinama. No njegova duša još uvijek je tu, doziva nas i podsjeća na grad nastanjen u srcima Zagrepčana.

 


Komentari