Njegova karizma stvorila je svojevrstan kult ličnosti i lansirala Azru u sam vrh rock’n’roll scene.
Rođen u Skopju 11. travnja, Branimir Johnny Štulić je najbitniji dio svog odrastanja i glazbene karijere vezao upravo za Zagreb. U opisu njegovog lika nalazimo uglavnom par istih epiteta- kontroverzan, mističan, karizmatičan i poseban. Ovaj genijalni glazbenik i tekstopisac znao je iznijeti svoje pjesme publici pa je tako prvi “rocker” koji je pjevao uličnim jezikom, odbacivši književne okvire. Iako pod utjecajem Beatlesa, Johnny je volio sevdah što nam otkriva podatak da mu se prvi bend zvao Balkan Sevdah Band, a prva faza karijere obilježena je upravo sevdahom.
Okrenuvši se rock’n’rollu, osniva Azru u postavi sa Stublićem, Pelajićem, Novoselićem i Juričićem, no članovi ga ubrzo napuštaju i osnivaju, kasnije popularnu, grupu Film. Štulić se nakratko pridružuje Parnom valjku, no suradnja je propala te se vraća Azri. U suradnji s bubnjarom Leinerom i basistom Mišom Hrnjakom, a pod producentskom palicom legendarnog Husa, Azra 1979. izbacuje prvi singl, na kojem su bile pjesme Balkan i A šta da radim, skupivši samo pozitivne kritike.
Idući korak bio je debi album, objavljen 1980., koji je zasjeo na prvo mjesto najuspješnijih debi albuma. Upravo ovaj uspjeh Azri je osigurao sam vrh rock’n’roll scene.
Azra je bila specifičan bend koji niti u jednom trenutku nije imala krizu, kako stvaralačku tako i s publikom. Koncerti su im bili puni, a dvorane pretijesne. Postojala je neka posebna veza između Azre i njihove publike koja se prenijela i na mlađe generacije.
Sedam uzastopnih koncerata u Kulušiću
Njihovih sedam uzastopnih koncerata u Kulušiću već su ušli u legendu. Naime, te 1981. godine, uspjelo im je što nikada nikome nije- rasprodati svih sedam koncerata i popuniti klub do posljednjeg mjesta. Na tim koncertima snimljen je i trostruki album “Ravno do dna” koji je prodan u nevjerovatnoj tiraži. Ovaj koncertni maraton je trebao trajati “samo pet dana”, no zbog prevelikog interesa dodana su još dva.
Danas nam je nezamislivo uopće pretpostaviti što se događalo tih sedam dana u Kulušiću i čime je Johnny opčinio masu, no činjenica je- postoji milijun albuma ali jedan je “Ravno do dna”, 120 minuta Johnnyjeve borbe protiv sistema, protiv svega onog što ga je pokušavalo ukalupiti, ograničiti i etiketirati. Johnny je bio jedinstven, za njega granice nisu postojale. Azra je imala taj “X faktor” koji je zaluđivao mase, taj faktor se zvao Branimir Johnny Štulić.
Stvaranje legende
Navodno je ovaj kultni glazbenik imao tešku narav pa ga je, time potaknut, napustio basist Mišo Hrnjak, na samom vrhuncu Azrine popularnosti. Nedugo zatim počinje i Azrin raspad, a Johnny, nakon kratke solističke karijere, seli u Nizozemsku.
Otišavši bez puno pompe, on za sobom ostavlja mit o nikad prežaljenoj rock’n’roll veličini jednog malog benda.
Štulić rijetko daje intervjue i ignorira molitve za povratkom. Kada se oglasi pokrene buru, a onda se opet povuče u anonimnost. O njemu se pričaju priče, a njegov povratak nijemo se priželjkuje u nadi da će prodrmati uspavanu rock’n’roll scenu, baš kao ’81. u Kulušiću. No, te nade Štulić je ugasio rekavši za riječki Novi list:
“Znaš, razumijem ja da sam tim ljudima važan, ali sve to stvarno nema puno veze sa mnom. Uvjerio sam se da je jedno kad se o svemu tome priča, ali nešto posve drugo kad odlučiš, vratiš se, i onda sjedimo u sobi. Ne želim biti ničija jo-jo loptica. Umoriš se brzo i shvatiš da ti je bilo bolje ondje otkud si došao. Da nisi trebao ni dolaziti.”
No, njegova muza koja mu nikada nije dala mira i dalje je uz njega. Opsjeda ga, puni mu glavu rečenicama i stihovima pa nam tako nekad pokloni sasvim slučajan video da umiri duhove i popuni rupu koju je ugasla Azra ostavila za sobom. A Azra, to je on- Branimir Johnny Štulić, mitska veličina koja je prepoznala trenutak kada treba otići i za sobom ostaviti legendu koja je ušla u povijest.
