U velikom intervjuu za švicarcki “Blick” Boban je otkrio zbog čega je napao ‘milicajca’, ali i zašto je godinu nakon toga svejedno igrao za Jugoslaviju.
Zvonimira Bobana, osim po sjajnim nastupima za reprezentaciju Hrvatske i osvajanje bronce na SP 1998., Dinamovi i hrvatski navijači pamtit će po čuvenom udaranju ‘milicajca’ u svibnju 1990. godine uoči nikad odigrane utakmice između Dinama i Crvene zvezde. Od tada je prošlo 27 godina, a Zvone se trenutno skrasio u Švicarskoj, gdje radi kao zamjenik glavnog tajnika UEFA-e Giannija Infantina.
Kako to već biva u Hrvatskoj, i mišljenje o Bobanu danas je podijeljeno. Mnogi mu zamjeraju što to svoje buntovništvo iz mladosti nije prenio u borbu protiv današnje strukture Hrvatskog nogometnog saveza, dok ga drugi pravdaju da jedan čovjek ne može sam ništa promijeniti protiv dobro organiziranog i uhodanog sustava te da bi Bobanova borba zapravo bila borba s vjetrenjačama.
Boban se, barem zasad, odmaknuo od Hrvatske i zajedno s obitelji živi i radi u Švicarskoj, a na internet izdanju “Blicka” izašao je veliki intervju u kojem je Zvone odgovarao na brojna pitanja, ali novinara je najviše zanimala upravo ta scena mladog Bobana koji je nasrnuo na ‘milicajca’.
“On je junak, hrvatski polubog od 13. svibnja 1990. Tog dana je za mnoge započeo konflikt na Balkanu, a Bobanov udarac bio je simbol hrvatskog ustanka”, napisao je novinar.
Boban je pak objasnio zbog čega je uopće došlo do takvog razvoja situacije.
“Bio je to potez za slobodu i protiv ugnjetavanja. Mnogo smo godina bili pod režimom koji nas je tlačio. Bili smo mladi i borili se za naše ideale. Ono što ljudi govore da sam ja udario policajca je izvučeno iz konteksta. On je udarao jednog mladića, nisam to mogao gledati. Nakon te situacije nikad se više nisam potukao. Niti sam ja niti moj udarac postali simbol ustanka već taj dan i svi ljudi koji su se branili. Bio je to ustanak sviju. Ali ja sam bio Boban, Dinamova desetka. To je bila razlika”, kazao je Boban.
Davao sve za Jugoslaviju, sanjao Hrvatsku
Na novinarski upit zbog čega je i godinu potom igrao za Jugoslaviju u momčadi sa Srbima, Boban je odgovorio:
“Morate razlikovati. Opirali smo se postavljenom režimu, ne Srbima. Mi smo u momčadi bili prijatelji, ja nikada nisam imao problema sa svojim prijateljima Srbima. Niti u vrijeme rata. Ne prihvaćam ideju rasizma. Rasisti su idioti. Hvala Bogu što je rat završio. Odnosi između Srba i Hrvata sad su bolji.”
“Pitate li me jesam li oduvijek sanjao o hrvatskoj himni: Da! Jesam li oduvijek želio igrati za svoju domovinu: Da! Jesam li hrvatski patriot: Da! Hrvatska je bila moj san! Ali je i Jugoslavija bila moja momčad. Uvijek sam sve od sebe davao, također i za Jugoslaviju”, kazao je Boban.
